Na Europskom prvenstvu u košarci 1995. Hrvatska je predvođena NBA zvijezdama kao što su Toni Kukoč i Dino Rađa osvojile brončanu medalju što je tada proglašeno neuspjehom. Pune 22 godine kasnije, u tjednu kada je za Hrvatsku u rumunjskom Cluju započeo novi Eurobasket, istražili smo gdje su i što rade tadašnji osvajači medalje. U 22 godine puno se toga dogodilo i njihovim životima... – piše Vlado Radičević, novinar tportal.hr
 
U nedavnom razgovoru za tportal Aleksandar Petrović prisjetio se Europskog prvenstva iz 1995. i brončane medalje. Naravno, prisjetio se Petrović i odlaska naših igrača s postolja – što je bila politička odluka jer je bivša Jugoslavija osvojila zlato.
 
- Na tom Eurobasketu 1995. imao sam 36 godina i bio sam jedan od najmlađih izbornika u Europi, a ono što je apsurdno jest da smo na tom prvenstvu izgubili samo jednu utakmicu i tu u polufinalu protiv sjajne Litve predvođene Sabonisom. Na koncu smo u utakmici za broncu uvjerljivo nadigrali domaćina Grčku iako nisam mogao računati na Rađu, Kukoča i Komazeca - kazao nam je između ostalog 58-godišnji Petrović koji igrom slučaja i spletom okolnosti nakon 22 godine opet vodi Hrvatsku predvođenu NBA zvijezdama kao što su Bojan Bogdanović i Dario Šarić na Eurobasketu.
 
Dok Bogdanović i društvo igraju prve utakmice u skupini istražili smo gdje su i što danas rade hrvatski košarkaši koji su osvojili zadnju medalju na nekom velikom natjecanju, a to su: Josip Vranković, Velimir Perasović, Arijan Komazec, Toni Kukoč, Vladan Alanović, Ivica Marić, Ivica Žurić, Stojko Vranković, Alan Gregov, Veljko Mršić, Dino Rađa, Davor Pejčinović.
 
Za nekoliko igrača bilo je zaista teško pronaći gdje su i čime se bave (za neke nećete vjerovati čime bave) dok se s druge strane o nekoliko njih kao što su Kukoč, Rađa, Mršić ili Perasović sve zna jer su često u medijima.
 
HRVATSKA NA EUROPSKOM PRVENSTVU 1995.
 
Josip Vranković (49 godina)
Nakon 'kaljenja' u Dalvinu i Alkaru od 1991. do 1997. nosi dres splitskih žutih u kojima se, zahvaljujući dobrom vanjskom šutu i požrtvovnoj igri, izborio za mjesto u hrvatskoj reprezentaciji. Nakon toga je popularni Joke igrao jednu sezonu u Zadru gdje je postao miljenik Tornada, zatim u dva navrata u Ciboni, a od inozemnih klubova svakako treba spomenuti poljski Prokom te Široki u kojem se 2006. odlučio igrački umiroviti. Nakon toga posvetio se trenerskom poslu i već u prvoj sezoni 2007. osvojio je sa Širokim naslov prvaka BiH. Bio je u kratko trener Cibone nakon čega je, zahvaljujući zlatnoj medalji na mediteranskim igrama 2009. s tzv. B reprezentacijom, postao izbornik seniorske hrvatske košarkaške reprezentacije koju je vodio na SP-u 2010. i EP-u 2011. Zbog loših rezultata podnosi ostavku i posvećuje se završteku studiju te ubrzo postaje savjetnik Glavnog tajnika HKS-a te nekoliko godina kasnije Glavni tajnik HKS (umjesto preminulog Željka Drakšića, op.a.) gdje i danas radi.
 
Velimir Perasović (52 godine)
Kao igrač splitske Jugoplastike igrao je za reprezentaciju Jugoslavije te nakon toga i za Hrvatsku na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni. U vrijeme Eurobasketa 1995. imao je 30 godina i tek jednu inozemnu sezonu iza sebe (u Španjolskoj). Nakon sjajne igračke karijere, koju je okončao u 39. godini u dresu Alicantea (čak četiri puta je bio prvi strijelac ACB lige!), posvetio se trenerskom poslu. Najdublji trag kao igrač i trener ostvario je u tadašnjoj TAU Ceramici (Saski Baskonia), a trenutačno je trener turskog Anadolu Efesa. Kao trener španjolske Valencije osvojio je 2014. Eurokup, drugo po jačini natjecanje u Europi. Na EP-u 2015. bio je izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije na kojem je naša selekcija nakon niza problema s ozljedama ključnih igrača teško poražena u osmini finala od Češke nakon čega je razočaran podnio neopozivu ostavku.
 
Arijan Komazec (47 godina)
Nakon što je na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni s Hrvatskom osvojio srebro potpisao je za grčki Panathinaikos u kojem se zadržao samo jednu sezonu. Zatim na iznenađenje mnogih gotovo preko noći u nikad razjašnjenim okolnostima prelazi u talijanski Varese gdje je dominirao te nakon toga u Virtus iz Bologne gdje je bio najbolji strijelac momčadi i redovito među najboljima u ligi. Od reprezentacije se oprostio nakon debakla na OI 1996., svakako vrijedi spomenuti kako se u sezoni 1999/00. vratio u matični KK Zadar gdje mu je suigrač bio Dino Rađa (osvojili su hrvatski kup). Igračku karijeru završio je 2004. kao igrač talijanskog Avellina nakon čega se vraća u rodni Zadar gdje je tri godine radio kao trener mlađih kategorija u školi košarke ABC. Živi u Zadru, ponekad zaigra košarku za veterane i vrlo rijetko se pojavljuje u medijima.  
 
Toni Kukoč (49 godina)
Daleko najveća zvijezda ove generacije! Nakon što je osvojio broncu s Hrvatskom na EP-u u Grčkoj odigrao je svoju najbolju sezonu u NBA ligi za Chicago Bullse koji su ostvarili učinak od 72 pobjede i 10 poraza (rekord je oboren tek 2016. godine!), a Kukoč je izabran za Najboljeg šestog igrača lige (prvi Europljanin u povijesti). Te sezone Kukoč je osvojio prvi NBA naslov od tri uzastopna s Bullsima predvođenih Michaelom Jordanom ('96, '97, '98). Nakon uspješne NBA karijere, koju je okončao 2006. godine kao igrač Milwaukee Bucksa, Kukoč je nekoliko godina uživao u mirovini igrajući golf (bio je i hrvatski prvak!), a posljednje dvije godine – nakon što je imao zdravstvenih problema te mu je liječnik preporučio da prestane igrati golf (operacija kuka i problemi s laktom) radi u Chicago Bullsima kao posebni savjetnik predsjednika kluba. S obitelji od 1993. godine živi u Highland Parku, elitnom predgrađu Chicaga, a ljeta redovito u krugu obitelji provodi u rodnom Splitu.
 
Vladan Alanović (50 godina)
Iz rodnog Zadra je kao junior preselio u Split gdje je kratko igrao za Jugoplastiku od kuda prelazi u KK Novi Zagreb kod Boška Božića - Pepsija. Ubrzo prelazi u Cibonu u kojoj igra do 1996. godine. U dresu hrvatske reprezentacije, kao član startne petorke, igra na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni. Nakon Cibone ostvario je zapaženu inozemnu karijeru u turskom Tofasu i moćnom moskovskom CSKA gdje je igrao od 1999. do 2001. uz tadašnju veliku rusku nadu Andreja Kiriljenka. U igračku mirovinu odlazi 2002. kao igrač poljskog Slaska nakon čega se posvetio trenerskom poslu (radio je u mlađim kategorijama Cedevite i Dubrave). Trenutačno je u potrazi za novim angažmanom.
 
Ivica Marić (50 godina)
Igračku karijeru ovaj 182 cm visoki playmaker (organizator igre) započeo je u bivšoj državi u Čeliku iz Zenice nakon čega je promijenio velik broj klubova. U Hrvatskoj je igrao od  1992. do 1997. za Cibonu i Zrinjevac te nakon sjajnih igara dolazi do dresa hratske reprezentacije. Igrao je u Italiji (Trst i Livorno) te nakon toga kratko u Zadru, Poljskoj i na Kosovu. Igračku karijeru završio je u 40. godini kao igrač riječkog Kvarnera nakon toga se kratko bavio trenerskim poslom u rodnoj Zenici i Zagrebu. Prije nekoliko godina preselio je u SAD i trenutačno živi u Dallasu kod brata, američka savezna država Teksas, gdje između ostalog radi kao instruktor joge koju prakticira već godinama. Supruga i djeca ostali su živjeti u Hrvatskoj.
 
Ivica Žurić (49 godina)
Kao igrač Šibenke slovio je kao jedan od najvećih talenata bivše države (bili su juniorski prvaci Jugoslavije!), ali je isto tako vrlo rano ispao iz jugoslavenske reprezentacije zbog sukoba s tadašnjim izbornikom Dušanom Ivkovićem. Od tih dana prati ga nadimak 'Zloćo' kako prijatelji i danas zovu. Iako je zbog snažne građe i preciznog šuta bio igrač predodređen za NBA ligu zbog ozljede koljena gotovo cijelu karijeru igrao je u Hrvatskoj. Najdublji trag ostavio je u Ciboni gdje je igrao od 1992. do 1997. Kratko je igrao u Turskoj za klub Kombassan Konya iz Izmira, a umirovio se u 37. godini kao igrač Brotnja. Već godina se vrlo uspješno bavi ugostiteljstvom i vodi nekoliko poznatih restorana u Zagrebu i rodnom Šibeniku.
 
Stojko Vranković (53 godine)
Najvažniji obrambeni igrač Hrvatske kojem su specijalnost bile blokade po čemu je poznat postao još kao igrač Zadra. Osim u NBA ligi, gdje je odigrao nekoliko solidnih sezona (Boston, Minnesota i LA Clippers) najveći uspjeh popularni 'Drniški orao' ostvario je u sezoni nakon Eurobasketa 1995. kada je s grčkim Panathinaikosom osvojio prvu povijesnu titulu prvaka Europe. Upravo je Stojkova blokada na igraču Barcelone Monteru ušla u klupsku povijest. Nakon odlaska u igračku mirovinu u 37. godini kao igrač talijanskog Fortituda posvetio se obitelji (dvije kćeri i sin) s kojom se iz Zagreba preselio na Floridu gdje mu je sin Antonio pohađao srednju školu te igrao košarku (trenutačno mu sin igra za poznato Duke sveučilište). Prošle godine postao je predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza te se s obitelji iz SAD-a vratio u Hrvatsku.
 
Alan Gregov (47 godina)
U reprezentaciju je, nakon sjajnih igara u dresu Zadra na poziciji organizatora igre, ušao 1992. godine u tzv. hrvatski Dream Team koji je osvojio srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni (prvi rođak mu je Arijan Komazec, op.a.). Sezonu prije EP-a u Grčkoj prelazi u Cibonu od kuda 1998. odlazi u Poljsku gdje ostvario zapaženu karijeru. Od 2004. godine posvetio se bioenergetici kod svjetski poznatog iscjelitelja Zdenka Domančića. Baza mu je u Sloveniji, u Kranjskoj Gori gdje primaju pacijente iz cijelog svijeta. Ljetni odmor redovito provodi s obitelji u mjestu Preko na otoku Ugljanu.
 
Veljko Mršić (46 godina)
Igračku karijeru započeo je u Čapljini od kuda kao 15-godišnjak odlazi u zagrebačku Cibonu. U vrijeme EP-a u Grčkoj je kao 24-godišnjak bio mlada zvijezda i kapetan zagrebačke Cibone nakon čega je ostvario zapaženu igračku karijeru u Italiji (Varese) i Španjolskoj (Unicaja). Igrao je još u Splitu, Grčkoj (Olympiacos), Turskoj i Ukrajini, a nakon odlaska u igračku mirovinu 2005. posvetio se trenerskom poslu. Vodio je kao glavni trener Split, Varese, Cibonu i Cedevitu, a upravo je s potonjim klubom ostvario najveći uspjeh osvojivši dvije dvostruke hrvatske titule (kup i prvenstvo), a hvale je vrijedan i plasman u Top 16 Eurolige. Živi u Zagrebi i trenutačno je u potrazi za novim angažmanom nakon što je napustio klupu Cedevite.
 
Dino Rađa (50 godina)
U reprezentaciju Jugoslavije ušao je 1987. kao igrač splitske Jugoplastike, a od 1992. – kada je bio igrač rimskog Il Messaggera - jedan je od stožernih igrača hrvatske reprezentacije. U vrijeme EP-a u Grčkoj bio je član NBA momčadi Boston Celtics u kojoj je igrao od 1993. do 1997. godine nakon čega prelazi u grčki Panathinaikos. U sezoni 1999/00. igra za KK Zadar i često ističe kako mu je to jedna od dražih epizoda u karijeri zbog posebnih navijača. Igrao je još za Olympiacos, Cibonu i Split u kojem se kao prvak države 2003. odlučio igrački umiroviti. U svom matičnom klubu KK Split, kojem je želio vratiti sve što je stekao u karijeri, punih sedam godina bio je predsjednik kluba te s tog mjesta odlazi 2010. godine uz riječi: Nisam odlazak doživio kao olakšanje, već kao tugu što nas nitko ne j***! Vidio sam da više ne mogu pomoći i da sam postao uteg klubu.. Od kraja igračke karijere 210 cm visoki Rađa živi u Splitu, a trenutačno je predsjednik Stručnog savjeta HKS-a i jedan je od pokretača promjena u hrvatskoj košarci.
 
Davor Pejčinović (46 godina)
Rođen je u njemačkom Altenkirchenu od kuda seli u Osijek gdje živi do 15. godine. Igrački se afirmirao u svim uzrastima Ciboni gdje u prvoj momčadi igra od 1991. do 1997. Kao igrač Cibone postao je standardni reprezentativac i slovio je kao jedan od najboljim mladih centara Hrvatske. U dresu Zadra je u sezoni 2000/01. proglašen za MVP-a sezone nakon čega, na iznenađenje mnogih, prelazi u Budućnost iz Podgorice. Igrao je nakon toga između ostalog vrlo uspješno u Turskoj, te kratko u Italiji, Francuskoj, Grčkoj, Cipru i Sloveniji. U povijest je ušao kao prvi Hrvat koji je igrao u Kini kada je u sezoni 2004/05. nosio dres Shanghai Sharksa u kojima je bio daleko najbolji igrač. Igračku karijeru okončao je u sezoni 2007/08. kao igrač Zrinjevca za koji je odigrao svega nekoliko utakmica. Već godinama sa suprugom i kćerkom živi u Karlovcu gdje uspješno vodi poznati beauty centar. U slobodno vrijeme bavi se ronjenjem.
 
PRENOSIMO tportal.hr www.tportal.hr PIŠE Vlado Radičević FOTO/Cropix arhiva