Anton Lončarić (17) Bruna Milinović (18) Ivana Jurković (17) Izabela Krakić (17) Josipa Jurković (17) i Patrik Lončarić (17). Ostajemo jer želimo nastupati za Hrvatsku, kažu ovi supertalenti –piše Dražen Brajdić, novinar VL.
 
Osječki srednjoškolac, Patrikov brat blizanac, pred kojim je tek treći razred srednje škole pa će i dogodine biti junior maturantica koja je odbila američku stipendiju i upisala Medicinski fakultet jer želi jednog dana biti neurokirurg Josipina sestra blizanka koja će školovanje nastaviti u Zagrebu u Sportskoj gimnaziji, a voljela bi studirati psihologiju najmlađa od četiri djevojke. Srednjoškolka koja kreće u treći razred i planira studirati u Americi Ivanina sestra blizanka koja će školovanje nastaviti u Zagrebu u Sportskoj gimnaziji, a voljela bi studirati kriminalistiku Osječki srednjoškolac, Antonov brat blizanac, kreće u treći razred srednje škole pa će i dogodine biti junior
 
U desetljeću renesanse našeg veslanja i uspjeha četverca na pariće, braće Sinković i Damira Martina, pojavili su se neki novi zlatni klinci S obzirom na to da su se u ponedjeljak kasno navečer u Lijepu Našu čak dvije posade vratile s juniorskim svjetskim zlatom, četverac koji čine blizanke Jurković, Bruna Milinović i Izabela Krakić, te dvojac koji čine blizanci Lončarić, daju nam pravo da vjerujemo da i budućnost hrvatskog veslanja može biti blistava. Kad je u pitanju “rudarski” sport kao što je veslanje, jedan od najtežih koje možete izabrati, uvijek se pitamo kojom je to igrom sudbine izbor pao baš na taj sport. 
 
A kako se to dogodilo u slučaju zlatnih blizanaca, ispričao nam je njihov otac Davor: 
 
- Izbor je bio njihov zacijelo i slijedom toga što živimo na rijeci Dravi, doslovno na osječkoj promenadi. Kada su dečki prohodali i prvi put, s godinu i pol, vidjeli čamac na Dravi, u isti su glas povikali da i oni to hoće. U međuvremenu su trenirali košarku i tenis i bili dobri u tome, no trenerima su rekli da su u tim sportovima privremeno i da samo čekaju da se mogu upisati u VK Iktus. Kad smo s trenerom Krešom Ižakovićem razgovarali o njegovim štićenicima, on nam je kazao da Lončarići imaju “highlandersku” genetiku, što je potvrdio i tata: 
 
- Moji su 50 posto iz Međimurja, a 50 posto s Kupresa, a suprugini polovica Njemačka, a druga polovica Livno. Kod naših sinova presudila je očito ta kupreško-livanjska genetika. 
 
Nakon ovog zlata, Davor Lončarić, novinar HRT-a, više ne mora imati ni najmanji osjećaj straha od sukoba interesa kada se njegovi sinovi pojave na javnoj televiziji. Jer, Patrik i Anton su pravi sportski dragulji. 
 
- Od njihovih sportskih početaka znao sam da će od njih biti nešto. Doduše, nisam očekivao da će se to dogoditi tako brzo pa je ovo i za mene šok. Mislio sam da će najviše moći pokazati u posljednjoj juniorskoj godini, no oni su svjetski prvaci postali i dva dana prije no što će napuniti 17 godina – kazao je ponosni tata osjetivši potrebu da doda i ovo:  - Otkad se bave veslanjem, bolju djecu nitko od mojih prijatelja i poznanika nema. To su najsavjesnija djeca koju znam. Veslanje im je ispred svega, a tim sportom ne može se baviti osoba koja nije potpuno samodisciplinirana. 
 
S obzirom na to da je riječ o blizancima koji idu u isti razred, dečki nemaju ni najmanjih problema s usklađivanjem termina za trening. No, ni Patrik ni Anton nisu imuni na bratske razmirice. 
 
- Stalno smo zajedno, rekao bih i previše, pa dođe do tenzija. Nekad nekome pukne film na treningu, malo se posvadimo, no brzo se izmirimo - kaže Patrik koji je, poput brata, vrlo dobar učenik.
 
FAKULTET SE MORA UPISATI 
 
Varati na ispitima ne mogu jer nose različite frizure, no pomažu si zadaćama pa Anton kaže: 
 
- To što idemo u isti razred je odlično. Jedan napiše zadaću, a drugi prepiše. Dogovorimo se tko taj tjedan piše zadaću. 
 
- Ovisno o tome tko je u čemu bolji. Ja sam bolji u biologiji i kemiji, a Anton u matematici i fizici. 
 
Zasad ne znaju što će studirati, no na fakultet će sigurno. 
 
- U našem sportu mora se studirati, nema kompromisa. Uostalom, mi pohađamo gimnaziju, a ne strukovnu školu, pa nećemo imati izučen zanat - napominje Patrik. 
 
Studirati bi mogli i u Americi, već su im pristupili skauti američkih sveučilišta, no oni to ne žele: 
 
- Vjerojatno ćemo ostati u Hrvatskoj, zbog reprezentacije. Studiranje u Americi i veslanje u Hrvatskoj baš i ne idu zajedno. Ako nam je škola jača strana, onda je bolje otići u Ameriku, no ako nam je sport jača strana, onda je bolje ostati ovdje - objašnjavaju Lončarići koji su, premda jednojajčani blizanci, prilično karakterno različiti. Patrik o tome kaže: 
 
- Ja sam energičan, spreman odmah ići na sve ili ništa, no zato je Anton jako smiren. Dok se on pokrene treba vremena, no kada krene je nezaustavljiv. Osim toga, on je gazda u čamcu jer je štroker, onaj koji zadaje ritam zaveslaja. 
 
Za razliku od dvojca bez kormilara, ženski četverac bez kormilara nema takvu koheziju kada je u pitanju studiranje u Americi jer Izabela Krakić ne želi propustiti takvu priliku. 
 
- Cilj mi je otići na Yale i ondje studirati i veslati. No, bude li to što radimo imalo smisla i u seniorskom veslanju i budu li nas u ovom sastavu vidjeli i za Olimpijske igre u Tokiju, onda bih nakon završetka srednje, a za to mi trebaju još dvije godine, uzela i godinu stanke. Dakle, odgodila bih studij u Americi, ali od njega ne bih odustala. Takav stav nas i nije začudio nakon što smo porazgovarali i s Izabelinom majkom Darinom. 
 
- Izabela ima starijeg brata i stariju sestru i oboje studiraju u Americi i zahvalni smo veslanju kao sportu što nam je omogućilo dvije stipendije od po 60 tisuća USD. Ivo (23) studira elektrotehniku, a Žana (22) komunikacije i sportski menadžment. 
 
U zagrebačkoj zračnoj luci na dočeku novih bisera hrvatskog veslanja bila je i mama Milinović koja nam je kazala da je njezina Bruna odustala od studija u SAD-u. 
 
- Imala je ponudu Syracuse, no odustala je i upisala kod nas medicinu. 
 
Bilo kako bilo, sretni.
 
- U Americi mi nisu mogli ponuditi stipendiju za studij medicine pa sam ostala u Hrvatskoj jer želim biti neurokirurginja, a prije toga i vrhunska veslačica - kaže Bruna. 
 
Obje mame sretne su što nemaju briga kakve imaju mnogi roditelji tinejdžera zbog izlazaka i sumnjiva društva oko svoje djece, a mama Milinović ističe: 
 
- S obzirom na to da je Bruna nerijetko vrlo umorna nakon dva treninga dnevno, često ode spavati i prije 21 sat kako bi imala osam sati sna, a nisu rijetki ni dani kada bi ustala u četiri ujutro da bi učila i prije škole završila i trening.
 
ODBILE 10-ak PONUDA IZ SAD-a
 
Slatkastom zovu skauta američkih sveučilišta odolijevaju i lijepe velolučke blizanke Jurković. I Josipa i minutu starija Ivana odlučne su zasad u naumu da veslačku i profesionalnu karijeru grade u Hrvatskoj. 
 
- Imali smo desetak ponuda iz SAD-a, no želimo predstavljati svoju državu ovdje, s ovom ekipom u kojoj jesmo. Stipendije nam nisu toliko bitne koliko prijateljstvo i ljubav prema veslanju. 
 
A da su se zaista sprijateljile s Brunom i Josipom vidjelo se i po tome što je Ivana, čim smo počeli razgovarati sa sestrama Jurković, odmah pred mikrofon zvala i Brunu i Izabelu. 
 
- Ovo je tek početak za nas u ovom sastavu. Uostalom, cure idu s nama u našu Velu Luku da i tamo zajedno proslavimo uspjeh. 
 
Sedamnaestogodišnje sestre Jurković ovog će ljeta napustiti svoj Veslački klub Ošjak i preseliti se u Zagreb, u sastav VK Trešnjevka čije su članice i Bruna i Izabela i u kojem radi i trener Aleksandar Vukojičić koji ih je i spojio i kojeg zovu trećim roditeljem. 
 
- Nažalost, želimo li ostvariti san, moramo krenuti dalje. U Veloj Luci nismo imali najbolje uvjete. Osim što bi nas u treningu omelo nevrijeme, u moru je vrlo često i gužva koja nas ometa u treningu, a da ne spominjem da smo morale svakodnevno prenositi čamac preko glavne prometnice - ističe Josipa. 
 
Blizanke Jurković namjeravaju i studirati u Zagrebu. Ivanu privlači psihologija, a Josipu kriminalistika, a objema je paralelna ideja Kineziološki fakultet. No, prije ostvarenja zagrebačkih ambicija, sestre će se dostojno oprostiti od svojeg otoka: 
 
- Kada smo proljetos postale europske juniorske prvakinje, sve je gorjelo, a ovo je još veći uspjeh pa ne sumnjamo u novu veliku feštu - dobacila nam je Ivana i nastavila uživati u zagrebačkom dočeku koji je, uvjereni smo, po količini emocija bio neusporediv s onim velolučkim.
 
- Na jesen bi i jedni i drugi trebali dobiti svoje čamce. Ja im jamčim da će, baš kao i braća Sinković, imati sve uvjete da se razviju u svjetske veslačke klase – kaže predsjednik Hrvatskog veslačkog saveza Branimir Bašić
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO Pixell