Trener Brose Bamberga Andrea Trinchieri na Eurobasketu je lako uočio sve slabosti naše košarkaške reprezentacije. Trostruki je prvak Njemačke i dvaput talijanski trener godine, poseban je tik košarkaškog stručnjaka  – piše Dražen Brajdić, novinar VL.
 
Sreli smo se u Petrčanima, na terasi hotela Diadora, na jadranskom suncu za kojim je čeznuo i kao klinac. 
 
– Ja sam svake godine četiri mjeseca provodio u Hrvatskoj. Dvadeset dana za Božić, sedam dana za Uskrs i tri mjeseca preko ljeta. Djed mi je bio talijanski konzul u Panami gdje se rodio moj otac koji je studirao na Harvardu, a potom došao u Europu i u Londonu upoznao moju mamu nakon čega su živjeli u Milanu. Moja je baka s mamine strane iz Kotora, a djed iz Rijeke. 
 
A takvo šaroliko zaleđe čovjeku samo može pomoći pa Andrea danas govori talijanski, engleski i hrvatski. U Hrvatskoj je bio i na dan kada je umro Tito i kaže da još i danas pamti zastavu i tužnu glazbu s televizijskih ekrana, no još bolje pamti majstorije Dražena Petrovića. 
 
- U Rijeci sam se zaljubio u Dražena Petrovića, a pratio sam Krešu Ćosića i kao igrača i trenera. Kada meni kažu da sam moderan trener, ja moram reći da ja samo radim ono što je Krešo Ćosić radio prije 30 godina. On je stavio braniča od dva metra i sve preuzimao u obrani, a sada je to svima normalno kao popiti kavicu. 
 
Andrea je zarana odlučio biti trener jer je shvatio da od njegove igračke karijere neće biti ništa. 
 
– Probao sam igrati, no bio sam katastrofa. Znao sam samo dodati loptu. Za mene bi bilo dobro kada bi teren bio nizbrdo, tada bih ja bio super igrač. 
 
Njegov izbor njegovu se ocu nije svidio. 
 
– Kao čovjeku koji je na Harvardu stekao dvije diplome, njemu se nikako nije svidjelo što nisam završio studij političke ekonomije pa jedno 6-7 godina nije ni razgovarao sa mnom. Prije toga mi je govorio da se od hobija ne može zarađivati za život, no ja sam bio ustrajan. 
 
Trinchieriju se ne sviđa sukob Fibe i Eurolige zbog kojeg on, zapravo, i ne može biti nečiji izbornik jer ne može voditi kvalifikacijske utakmice u studenom i veljači. 
 
– Europa je stara i umorna, i dalje je centar svijeta, ali gubi prave vrijednosti. Kao i u politici, i u košarci je malo ideja, a puno osobnih interesa. 
 
On pak nije bio spreman preuzeti Hrvatsku. Prvo ljeto jer je bilo samo 10 dana razlike između završetka Bundeslige i početka olimpijskih kvalifikacija, a drugo ljeto jer je smatrao da Aco Petrović ima pravo nastaviti započeti posao. 
 
– Sa mnom je o tome razgovarao Dino Rađa, kojeg sam obožavao kao igrača, koji je bio prilično izravan. Svi su za vašu reprezentaciju govorili da je dobra momčad. Amerikanci bi rekli da je Hrvatska “pound for pound” bolja od Slovenije, no Hrvatska je ispala u osmini finala. Kokoškov je super trener, ali ne bi bio tako uspješan da se momčad nije složila oko toga tko pije, a tko plaća. Momčad nije demokracija, ne mogu svi biti isto važni, no isto tako onaj broj jedan neće funkcionirati ako broj pet ne obavi svoje. 
 
Nije htio komentirati hrvatske igre na Eurobasketu, ali je priznao da je Hrvatsku pozorno pratio. 
 
– Gledao sam Njemačku jer radim u Njemačkoj, Italiju jer sam rođen tamo, a Hrvatsku jer bi me mama istukla da čuje da nisam gledao, ha-ha... Izvjestan problem vidio sam već u utakmici protiv Španjolske kada su svi bili sretni što su bili tako blizu favorita. 
 
– Meni je i dalje to izazov, no biti izbornik ogroman je posao. No neće vama trener pomoći jer vi prije svega morate nešto učiniti sebe. 
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO/DPA Pixell