Iskreno, ne piše mi se nešto. Nemam ni vremena, ni volje. Treba zemljacima nabaviti karte i spremiti se za finale. Tako da ću tek kratko iznijeti svoje mišljenje o Francuzima i njihovim igrama na SP.
 
Kao i većina ljudi koji prate nogomet, i ja sam Francuze (uz Brazil i Španjolsku) stavio u svoja tri favorita prije početka prvenstva. Španjolci su, nakon odličnih igara u kvalifikacijama i vraćene energije i “gladi” koju su nakon EP-a 2012. izgubili, opet odigrali sterilno i nedovoljno aktivno prvenstvo, oslanjajući se samo na klasu. A to je nedovoljno. Sigurno je na to utjecao i odlazak izbornika nekoliko dana prije početka SP-a. Brazilci nisu blistali, ali su bili ponajbolja ekipa na SP-u. Po mojem mišljenju, njima je nedostajalo malo sreće. Ne razumijem one koji kažu da ih je Belgija nadigrala. Ali, oni su kod kuće. Kao i Španjolci. A Francuzi nisu. Zasluženo.
 
Stavio sam ih u favorite, jer imaju sve. Odlične igrače na svakoj poziciji, poduplane pozicije super alternacijama, moć i znanje u sredini terena, hitrinu i brzinu na ključnim pozicijama, lucidnost i individualnu kvalitetu kad ne ide. Imaju sve. Ako dodamo da je Dechamps od tih individualaca stvorio izuzetno pragmatičnu, natjecateljsku, odlično organiziranu ekipu, ne čudi što su u finalu.
 
IGRAJU NEŠTO IZMEĐU 4-2-3-1 I 4-3-3. MALO ASIMETRIČNO. ZBOG GRIEZMANNA
 
Dakle, na golu je odlični Lloris. Bekovi su Pavard i Hernandez. Pavard igra odlično prvenstvo. Inače je stoper. Jak u obrani (samo mu je Hazard radio probleme, ali kome nije), djeluje smireno i zreo (iako mlad), brz i snažan, te odličan kad se pridoda napadu. Ne kroz solo prodore, no izuzetno osjeti prostor u zadnjoj trećini za ubaciti se, i jako dobar tehnički u suradnji sa suigračima kroz dupli pas. Tako postaje i jako opasan u završnici. Lijevi bek Hernandez dobar je u defenzivi i jako motoričan, tako da se stalno ubacuje naprijed, ali njegova završna rješenja nisu na top nivou. No kako Dechamps voli sigurnost, bekovi se ne dižu prerano, nego gore dolaze s igrom i tek kad je lopta u sigurnom posjedu na protivničkoj polovici oni se dižu (kao u hokeju, prvo lopta, tj pak, pa igrači).
 
POGBA KAO U JUVENTUSU
 
Dva stopera su top igrači. Na kraju krajeva, igraju u Realu i Barceloni. Varane i Umtiti su prototip modernih stopera. Slični Lovrenu i Vidi. Brzi, jaki, dovoljnog znanja, odlični u duelu 1 na 1 te u zračnim duelima. Izuzetno opasni u prekidima (golovi Urugvaju i Belgiji), te zbog brzine mogu se braniti na centru, bez straha od prostora iza njih.
 
Sredina terena je fizički, trkački i defenzivno jako moćna. Kante je vjerojatno već nekoliko godina najbolji u oduzimanju lopti na svijetu. Izuzetan u duelu i anticipaciji gdje će lopta pasti, i vrlo sposoban osvojiti prostor prodorom nakon oduzete lopte. Ne odigrava lucidne pasove, ali dovoljno dobre (između linija, ili na bok), a ne samo prvom do sebe.
Pogba je sličniji Pogbi iz Juventusa (iako to još nije takvo izdanje) nego onome iz Manchester Uniteda. Jak u defenzivi, superioran trkački, ovdje ipak manje nego u Manchesteru forsira biti playmaker, i bolje igra bez lopte ubacujući se u prostor gdje koristi svoju snagu i dug korak.
 
Dodamo li izuzetno motoričnog, u oba pravca kvalitetnog, i taktički odgovornog Matuidija (ili Tolissa), vidimo da se radi o fizički moćnoj sredini terena.
 
Dechamps voli igru s jakim centarforom. Voli klasičnu devetku. Logično. Kako je pragmatičan, i ima izvanrednu, ali ne i lucidnu sredinu terena, voli imati referentnu točku u napadu. Igrača do kojeg se može doći i preskakanjem igre kad ne ide, ili kad su pod pritiskom. To ima u Giroudu, koji je odličan u skoku, građenju lopte (igri leđima prema golu), vezanju protivničkih stopera te reakcijama u šesnaestercu (iako nije dao gol). I drži poziciju. Što je izuzetno bitno za njihova dva najbolja igrača, koji igraju iza njega, Mbappea i Griezmanna. Rekao sam da Francuzi igraju malo asimetrično. Zbog Griezmanna. Oba imaju slobodu kretanja, no Mbappe uglavnom starta i provodi većinu utakmice desno, dok Griezmann luta cijelom širinom terena. Vjerojatno je Deschampsu zato treći vezni (lijevi) Matuidi (Tolisso), koji u defenzivi pokriva i lijevu prednju poziciju kad Griezmann nije tamo i kad Francuzi izgube loptu.
 
Oba su svjetske klase. Sposobni igrati na malom prostoru (vrhunska tehnika, pregled igre i dribling), a isto tako jedni od najboljih kontraša na svijetu (nevjerojatna brzina). Nemoguće ih je čuvati 1 na 1, nego je to nužno raditi timski.
 
Uz kvalitetu Francuzi imaju dan više odmora, a i dojam je da se nisu istrošili kao Vatreni. Uza sav respekt prema njihovim protivnicima imam osjećaj da ih još nisam vidio “u crvenom”. Čak ni protiv Urugvaja, ni Belgije.
 
Nahvalio sam ih. S pravom. Imaju li mane? Naravno da imaju. Nisu velike, ni očite. Ali imaju. Pragmatičnost i kompaktnost ti moraju nešto i uzeti. Zbog ovakve (ipak nedovoljno lucidne) sredine terena, oni teško stvaraju prilike protiv organiziranog protivnika koji se brani s puno igrača iza lopte. A mi smo tu izvanredni. I protiv Urugvaja i Belgije trebali su prekide za “otključati bravu”. Osim toga zbog pragmatičnosti, kad povedu, prepuste inicijativu protivniku. Svjesno, jer su odlični u napadačkoj tranziciji kad se protivnik otvori (prvi gol Argentini - kontra, četvrti gol Argentini - izvanredna akcija kad protivnik nije kompaktan). Ali tako izgube momentum, i često se brane u šesnaestercu i mogu biti kažnjeni. Jer kad izgubiš ritam, teško ga je kasnije vratiti. A mi smo i u tome odlični (kao nakon izjednačenja s Englezima).
 
EKSPLOZIJA EMOCIJA
 
Apsolutno 50:50. Finale je i nema favorita. Francuzi imaju dan više odmora i nisu se istrošili kao mi, ali naši već par puta prkose zakonima medicine i ne bojim se za tjelesnu spremu. Imamo izvanrednu ekipu. Bolji smo u sredini terena. Nemaju lucidnost kao mi. I ne vjerujem da su pozitivno ludi kao Vatreni. Da izvuku ono nešto što naši izvlače na ovom SP-u. Što je nemjerljivo i neobjašnjivo. Big Bang. Peti element. Eksploziju emocija. Zato sam optimist i vjerujem u naše.
 
Želim im svu sreću ovog svijeta. Sve drugo imaju. I još nešto. Neka uživaju. Imaju privilegij igrati finale SP. I neka ne propuste nijedan njegov trenutak. Jer ga vjerojatno u ovom sastavu više neće igrati. Igraju ga za Hrvatsku. I nema dalje od toga. Ali neka uživaju za sebe. Ne za navijače, ne za političare, medije, rođake... Nego za sebe... Igrači, Dalić i stožer, i cijela ekspedicija koja je tjednima zajedno u Rusiji. Sretno, velika Vam hvala i naklon do poda.
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Slaven Blić FOTO/SN David Klein/Reuters