Jedni ga obožavaju, druge živcira, ali to je tako. Kad komentirate utakmice koje gleda više od milijun ljudi, ne možete zadovoljiti svačiji ukus. HTV-ov doajen Drago Ćosić definitivno nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a najbolje se to vidjelo tijekom SP-a u Rusiji, kada su njegovi prijenosi nabijeni strašću i emocijama bili pravi hit.
 
Po cijeloj su se regiji svakodnevno vrtjeli “best of” isječci njegovih prijenosa, radile su se montaže s njegovim glasom u pozadini, portal Prvi.hr snimao je žene kako ga imitiraju... A kako je više od mjesec ruskih dana proživio sam Ćosić i kako je doživio senzacionalan put. 
 
Vatrenih do finala?
- Kao svjetsko čudo - spremno odgovara pa pojašnjava:
 
OVO JE BIO MIRAKUL
 
- Jako je malo ljudi vjerovalo u tu reprezentaciju zbog puno velikih natjecanja prije toga na kojima nije prolazila, a s druge strane i zbog poremećenih odnosa između HNS-a, navijača, navijačkih udruga, pa i pojedinih klubova. Zato je ovo što se tamo dogodilo, rekao bi Gibonni, mirakul. Konačno smo vratili reprezentaciju navijačima i narodu, da svi uživaju i da svaki Hrvat s nestrpljenjem i velikim uzbuđenjem čeka svaki njezin nastup. A tu je definitivno najvažniju ulogu odigrao Zlatko Dalić i gotovo je pravo čudo što je čovjek u devet mjeseci uspio napraviti. Iako je i on na početku bio na meti kritika, a posebno nakon poraza od Perua i Brazila, kada su ga svi proglašavali bivšim i čekali da “kihne” u prvom krugu SP-a pa da mu počnu tražiti nasljednika.
 
Priznaje da mu nije bilo lako preživjeti rusku avanturu.
- Bilo je jako stresno jer sam, zapravo, tamo bio “četiri u jedan”. Ne samo da sam prenosio utakmice nego sam bio i reporter s terena, pa trčao u studio na analizu nakon utakmice, a ujedno sam bio i šef kompletnog projekta HTV-a. Koordinirao sam sve ljude koji su ostali u Zagrebu i 17 ljudi koji su bili sa mnom u Rusiji, tako da mi je dan bio ne ispunjen, nego trostruko ispunjen obvezama, telefonima, mailovima, pregovorima, dogovorima... Ali kad se posloži tako da reprezentacija dobro igra i ostvari uspjeh, onda čovjek to lakše podnese, nekakav vas adrenalin drži od početka do kraja.
 
POHVALE IZ SVIJETA
 
Iz cijelog svijeta stizale su pohvale na račun ruske organizacije SP-a, ali Ćosića to nije previše iznenadilo. U najvećoj zemlji svijeta bio je puno puta, čak i govori ruski, što mu je olakšalo život posljednjih mjesec dana.
- Rusija je prekrasna zemlja, prebogate povijesti, predragih ljudi, fantastičnih gradova... Čak sam i rekao u jednom javljanju, Sankt Peterburg spada među tri najljepša grada svijeta i tko god ima novaca, preporučam mu da radije ode tamo nego u London, Pariz ili Milano, pogotovo tijekom bijelih noći, kada grad izgleda božanstveno. Ima puno ljudi koji imaju averziju prema Istoku i prema Rusiji jer je doživljavaju arhaično, starinski, gledajući kroz prizmu raznih filmova i priča ili slušajući vijesti o Putinu, ali Rusija zapravo daje potpuno drugačiju sliku. Nisam sreo čovjeka koji nije bio oduševljen Rusijom i njezinim ljudima, njihovom dobrotom, željom da budu na raspolaganju, da pomognu koliko god mogu.
 
VAŽNA JE INSPIRACIJA
 
Dojam mu nije pokvario ni incident s početka prvenstva kada mu je u press-centru ukradena torbica s dokumentima i novčanikom.
- S tim živite, to je nešto što vam se može dogoditi i u Zagrebu, Sarajevu, Beču ili Londonu. Ali i tu je Rusija pokazala fantastičnu snagu jer su taj press-centar i prostor oko stadiona bili zona pokrivena kamerama i praktički nitko nije mogao izaći i ući, a da netko to ne registrira. U roku od sat i pol pronašli su mi torbicu.
 
Ni prijenosi iz Rusije nisu prošli bez Ćosićevih stihova posvećenih igračima i izborniku. Mnoge zanima smišlja li te pjesmice unaprijed ili ih spontano recitira.
- Kako kada. Ovisi o trenutku, o utakmicu, o osobi. Nešto čovjek ima u glavi, ono što bi možda poželio da se dogodi, a nešto vam dođe u trenutku jer je toliko inspirativno kad rušite Argentinu s 3:0. Tada vam ne treba ništa, trebate samo uživati i pustiti mašti da radi.
 
NOVINARSKI ODRASTAO
 
Vrtjele su se ovih dana i snimke Vatrenih od prije 20 godina. Ćosić je tada prenosio utakmicu za treće mjesto protiv Nizozemske, a dojam je da je u dva desetljeća postao puno strastveniji.
- Tada sam bio mlad novinar, recimo da sam novinarski odrastao. Da danas radim tu utakmicu, bilo bi to puno drugačije. Sve vam je to pitanje iskustva, godina koje provedete uz reprezentaciju i nekog vašeg osjećaja. Jer kao što su rekli naši nogometaši kad su išli na tu utakmicu, “bila nas je frka da nam Nizozemci ne uvale pet komada, a nakon 20 minuta smo shvatili da su oni u većoj gu**ci nego mi”. I ja sam razmišljao, pa neće valjda biti katastrofa, i onda ste malo suspregnuti. A u Rusiji sam znao da smo napravili veliku stvar i zato sam probao prenijeti emociju koju svatko od nas ima za reprezentaciju. Ponekad je to bilo više navijački nego što je možda trebalo, ali to je bio moj osjećaj. Ako sam pogriješio i ako je to nekome zasmetalo, jako mi je žao, ali vjerujem da ipak nije tako.
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Vedran Božičević FOTO/arhiva HZSN