Hrvatski zbor sportskih novinara

Perkovčeva 2, 10000 Zagreb, Hrvatska

Tel: +385 1 482 8333
Fax: +385 1 482 8332
 




Još 1933. godine doajen hrvatskog i južnoslavenskog sportskog novinarstva Hrvoje Macanović konstatirao je da Jugoslavija nema nikakvu sportsko-novinarsku instituciju, premda u svijetu postoji AIPS (Association International de la Presse ili Međunarodno udruženje sportskih novinara) sa sjedištem u Bruxellesu. Poslije drugog svjetskog rata novinari su se počeli organizirati, pa su 1948. godine dobili svoje prostorije (Zagreb, Gajeva 2b), kamo su zalazili i sportski novinari, štoviše, počeli su organizirati razgovore s bitnim ljudima tadašnjega sportskoga života. Već 6. travnja 1949. održana je i osnivačka skupština Sekcije sportskih novinara Društva novinara Hrvatske.

Za prvog predsjednika izabran je Miroslav Habunek, glavni urednik Narodnog sporta, potpredsjednikom je postao Hrvoje Macanović, a Zvone Mornar je postao glavnim tajnikom. Ostali članovi izvršnog odbora bili su Frane Barbieri, Mladen Delić, Josip Đurić, Ivo Petrić, Josip Poljak, Valerio Zapia i Ratko Zvrko.

Hrvatski zbor sportskih novinara nastao je iz nužde proizašle iz općeg stanja u Hrvatskoj, gdje su u ljeto 1991. srpski pobunjenici počeli, a onda, u suradnji s Jugoslavenskom narodnom armijom i nastavili rat, želeći se otcijepiti od novostvorene Republike Hrvatske. U takvim okolnostima bilo je nužno promijeniti način djelovanja sportskih novinara, budući da su se i lige u svim sportovima na jugoslavenskoj razini raspale.

Na poziv sportske rubrike Večernjeg lista, 2. kolovoza 1991., održan je sastanak novinara iz većine vodećih hrvatskih medija, rezultat kojega je bio Prosvjed sportskih novinara u kojemu je, među ostalim, zapisano:

„Budući da je Hrvatskoj nametnut rat i da u takvim okolnostima nije niti moguće niti je moralno prihvatljivo natjecati se, osobito s predstavnicima područja odakle se agresija provodi ili potiče, jučer su se sportski novinari hrvatskih dnevnih listova, većine televizijskih i radijskih postaja sastali u Zagrebu da se dogovore o odnosu spram takva stanja.“

Potom je donesena Izjava, u kojoj je, među ostalim, zapisano:

„Dok traje rat u Hrvatskoj sudionici sastanka u svom će se radu voditi dogovorom da ne propagiraju natjecanja u ligama u kojima ne sudjeluju predstavnici Hrvatske. Isto će se odnositi i spram jugoslavenskih reprezentacija koje to, bez hrvatskih sportaša, više ne mogu biti. Dogovoreno je također da će – kada se steknu uvjeti – svi dati maksimalan doprinos organizaciji i promicanju hrvatskih liga i reprezentacija, odnosno hrvatskog sporta u cjelini. Također je dogovoreno da se u sklopu tih nastojanja nastave razgovori i sljedećeg tjedna...“

Idućeg tjedna, 8. kolovoza 1991., održan je sastanak na kojemu je donesena Odluka u šest točaka, od kojih je najznačajnija šesta, koja je glasila:

„Predlaže se Sekciji sportskih novinara Hrvatske da istupi iz Udruženja sportskih novinara Jugoslavije i da usporedo pokrene inicijativu za primanje Sekcije u AIPS.“

Sastancima, kojima je predsjedao Darko Draženović (Večernji list) nazočili su: Romana Eibl, Mihovil Švigir (Vjesnik), Boris Ćosić, Ivica Frkić, Janko Goleš, Ado Kožul, Drago Marović, Milivoj Nikolić, Miro Rede, Branko Stipković (Sportske novosti), Anton Filić, Damir Jirasek, Davor Lulić, Damir Mrvec, Branko Vukina (Večernji list), Orlando Rivetti (Novi list), Igor Knežević (Glas Slavonije), Mario Garber (Slobodna Dalmacija), Dražen Beraković (Slobodna Hrvatska), Vlado Šobota (ZET), Miljenko Mitrović (Borba, Večernje novosti), Ante Drpić (Tanjug), Igor Ilić (HINA), Slavko Cvitković, Drago Ćosić (Hrvatska televizija), Ognjen Naglić (Hrvatski radio) i Ornela Kipčić (Radio Sljeme).

Ubrzo se, 13. kolovoza 1991., oglasio Savez za fizičku kulturu Jugoslavije (SFKJ), donijevši Stavove u petnaest točaka koje je potpisao predsjednik Predsjedništva SFKJ-a Tome Drakulevski. Većina točaka odnosi se na stavove Hrvatskog športskog saveza (HŠS), koji su bili u suglasju sa stavovima hrvatskih novinara. U Stavovima je, među ostalim, zapisano:

„Svi sportisti koji svojim ponašanjem na međunarodnim sportskim takmičenjima omalovaže jugoslovenska obeležja, biće doživotno diskvalifikovani.“

U posebnom, pak, odjeljku stoji:

„Novinari iz Hrvatske žele istupiti iz Udruženja sportskih novinara Jugoslavije. Zbog toga će njihove akreditacije za predstojeće Olimpijske igre biti povučene.“

U podrumu bivše Vjesnikove kuće, 5. rujna 1991., osnovano je Hrvatsko društvo sportskih novinara (HDSN), na kojemu je, na prijedlog Vilka Luncera, za prvog predsjednika izabran Darko Draženović. Za glavnog tajnika izabran je Ivica Vukotić, za organizacijskog tajnika Dražen Beraković, a ostali članovi Izvršnog odbora postali su Neven Bertičević, Ognjen Naglić, Zdravko Reić, Orlando Rivetti, Žarko Susić i Mihovil Švigir.

Pred vodstvom HDSN-a bio je golemi posao. Bilo je nužno formalno-pravno inaugurirati novu udrugu i obaviti još niz poslova, među kojima je najvažniji bio izboriti ulazak u AIPS. Velik trenutak primanja u AIPS dogodio se na 55. kongresu AIPS-a u Budimpešti, 28. travnja do 2. svibnja 1992. Hrvatska je primljena u najveću sportsko-novinarsku udrugu na svijetu i svrstala se među 113 članica. Proces je tekao ubrzano, jer je do tada bilo potrebno da prođe dvije godine od osnivanja do početka procesa primanja. Imali smo veliku naklonost predsjednika AIPS-a, Engleza Franka Taylora, glavnog tajnika Mađara Istvana Gulaya i njegova zamjenika, podrijetlom Hrvata, Jene Boskovicsa, s kojima je uoči odlučivanja održano nekoliko razgovora. Zacijelo je od utjecaja bilo i prisjećanje da je Hrvatska, tada u ime Jugoslavije, dvaput bila domaćin i organizator kongresa AIPS-a (u Dubrovniku i Splitu). HDSN su u Budimpešti zastupali Darko Draženović i Žarko Susić

Ulaskom u AIPS ostvaren je, međutim, samo dio ciljeva. Bilo je potrebno izboriti akreditacije za Olimpijske igre u Albertvilleu i Barceloni, od kojih nas je dijelilo samo pola godine (zimske igre), odnosno godinu dana (ljetne).

Već u Budimpešti počeli su razgovori s glavim tajnikom Udruženja sportskih novinara Jugoslavije (USNJ), Radomirom Jeremićem Pirijem, uz asistenciju Slovenca Evgenta Berganta, dopredsjednika Europskog udruženja sportskih novinara (UEPS) i Michel Verdier, direktorice za medije Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO). Jeremić je rekao da hrvatskih akreditiva naprosto više nema „jer su već podeljeni“, nije rekao kome i s kojim pravom. Ipak, višemjesečni napori su se isplatili: zahvaljujući MOO-u sa zimskih igara izvještavalo je petoro hrvatskih novinara, a s ljetnih čak dvadesetorica.

Na trećem Saboru HDSN-a, u Rovinju 26. studenoga 1994. godine, Hrvatsko društvo sportskih novinara promijenilo je na zahtjev Hrvatskog novinarskog društva ime u Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN).

Autor: Darko Draženović