Hrvatski rukometni suci Matija Gubica i Boris Milošević u dvije godine sudili su dva velika finala. Prvo su sudili finale EP-a u Zagrebu prošle godine između Španjolske i Švedske, a dijelili su pravdu i na finalnom susretu SP-a u Herningu između Danske i Norveške – piše Damir Mrvec, novinar VL.
 
Ne treba zaboraviti da su sudili finale Svjetskog prvenstva za rukometašice 2011. u Brazilu između Norveške i Francuske. Iza sebe imaju suđenja na svjetskim muškim prvenstvima u Hrvatskoj 2009., Španjolskoj 2013., Kataru 2015. i Njemačkoj i Danskoj ove godine. Sudili su na europskim prvenstvima od 2014. do danas,te na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Ostaje im da još fućkaju finale Olimpijskih igara, recimo sljedeće godine u Tokiju. Što im naravno ne želimo jer bi to značilo da u finalu neće biti Hrvatske.
 
– Mi smo jedini sudački par na svijetu koji je sudio na istom prvenstvu polufinale i finale. I to dvaput, jednom na ženskom SP-u i sada na muškom SP-u. Imamo i dva finala Lige prvakinja – istaknuo je Matija. 
 
Prije nego što su počeli suditi, obojica su bila rukometaši. Igrali su Prvu ligu za Osijek. Bili su dobri klupski igrači, a 1999. godine položili su sudački ispit.
– Obojica smo igrali rukomet 10-ak godina i sasvim slučajno smo se, na poziv tadašnjeg predsjednika Zbora rukometnih sudaca Osijek gospodina Ive Pranjića, odlučili okušati kao suci. Tada smo bili premladi za trenerski poziv i o njemu nismo razmišljali – rekao je Boris.
 
Rukometni suci podvrgnuti su vrlo strogom režimu, konstantno moraju biti u punoj formi. IHF-u i EHF-u svaki mjesec moraju slati izvještaju o količini odrađenih treninga, a svakih pola godine prolaze rigorozne kontrole. No naši Osječani s tim nemaju nikakvih problema, već su godinama u samom svjetskom sudačkom vrhu. 
– Ljudi misle da na veliko natjecanje dođemo, sudimo u nekoliko utakmica i uživamo. Ali nije to baš tako. Ritam na svakom natjecanju je isti – ustajanje svakoga dana u 7 sati, u 7.30 idemo na trčanje, u 9 je doručak, od 10 do 12.:30 predavanja, u 13.30 ručak, a od 14.30 do ponoći obvezno smo u dvorani – kaže Milošević, a Gubica dodaje kako suci moraju potpisati kodeks i čvrsto ga se pridržavati. 
 
– U dvorani nas dvojica ne smijemo navijati za Hrvatsku, skakati i slaviti golove. Možeš eventualno zapljeskati – otkriva Matija. 
 
Ivica Imre, nekadanji kontrolor suđenja, kaže za njih da su dragi i simpatični dečki s kojima nikad nije imao problema. 
– Najveći je problem Gubici i Miloševiću što u Hrvatskoj ne mogu suditi puno jakih utakmica. One jače su u posljednje vrijeme bile su tek PPD Zagreb – Nexe te Lokomotiva – Podravka Vegeta. I zato je sjajno što ih cijene u EHF-u pa gotovo svaki vikend sude u Ligi prvaka ili nekom drugom europskom kupu – istaknuo je Imre. 
 
– Puno nam znači pojava SEHA Gazprom lige. Tu sudimo također jake utakmice – dodao je Milošević. 
 
Privatno obojica rade. 
– Boris ima informatičku agenciju, a ja marketinšku. Drukčije ne bismo mogli raditi budući da sudimo između 80 i 100 dana na godinu – kaže Gubica.
 
U međuvremenu su postali i kumovi: 
– Važno je da su suci u paru i dobri prijatelji, a mi to doista jesmo. Borisu sam vjenčani kum. Oboje smo oženjeni, Boris ima dijete, ja još čekam – istaknuo je Matija. 
 
Planiraju suditi do 2024. godine.
– Kad bi naši rukometaši ili rukometašice do te godine svaki put igrali u završnicama, ne bih se bunio što više ne bismo sudili nijedno finale do umirovljenja – rekao je Gubica. 
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Damir Mrvec  FOTO Robert Anić/PIXSELL