Treći put zaredom hrvatski je stručnjak doveo najpopularniji azijski klub Persepolis do naslova iranskog prvaka, na oduševljenje više od 40 milijuna navijača (Iran ima 82 milijuna stanovnika) kojima je ugledni Hrvat sportski ljubimac duže od jednog desetljeća i doista uživa kultni status – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.
 
Samo su loši prognozeri mogli očekivati da će Persepolis jučer izgubiti kod Pars Jam Bushera u južnoj provinciji i naslov prepustiti Sepahanu koji je u svom Isfahanu lako porazio zadnjega s ljestvice, Esteghlal iz Khuzestana 2:0. Naime, u tom bi slučaju šampion bio Sepahan zbog istog broja bodova (58 u 30 kola), ali bolje razlike pogodaka (nakraju 46:20 naspram 36:14) jer tamo kriterij nisu međusobni susreti – Persepolis uspješniji jer je u gostima odigrao 1:1, kod kuće 0:0 – nego ukupni golovi. Sve brige Ivankovićeve momčadi razriješio je Mario Budimir matom u 41. minuti. On je 11. siječnja ove godine došao iz Dinama, u devet utakmica skupio 598 minuta i taj jedan gol, važan, povijesni. Iako bi gostima, suočenima više s psihološkim negoli nogometnim barijerama, bilo dovoljno i neodlučeno; zna se doduše da tako dramatične partije nerijetko završe bolno za favorita.
 
- Sretni smo i ponosni – javio je ovog petka Branko dok je razgovor ometala slaba mobitelska veza, očito nešto nije valjalo s internetom. – Nebrojene mase naših simpatizera okupile su se u Teheranu, ali i drugim gradovima. Mediji rabe pojam hat-trick. Nije ga lako realizirati u vlastitoj zemlji, kamoli stranoj.
 
Apsolutno. Osim šefa stručnog stožera hrvatsku koloniju zastupaju prvi asistent Zlatko Ivanković, Brankov brat, učitelj vratara Igor Panadić i specijalist za kondiciju Marko Stilinović, tu je dakako i golman Božidar Radošević koji je u Teheranu od 11. kolovoza 2016. a ove je sezone branio pet puta. Pričuva je glasovitom Alirezi Safaru Beranvandu koji je na SP-u u Rusiji skinuo penal portugalskom kapetanu Cristianu Ronaldu, okončano 1:1.
 
- Naravno da su koristila oba Hrvata. Na Radoševića se smijem osloniti, Budimir bi napravio mnogo više da ga nisu bremzale ozljede mišića i tetiva – govori karizmatski strateg.
 
Branko Ivanković (65) za kormilom nedvojbenoga giganta je od 13. travnja 2015. Ovaj novinar je svjedočio potpisu ugovora i nevjerojatnom uvažavanju letećeg Varaždinca kojega Teheran i Iran imaju zašto pamtiti:
- Pa, činjenice govore da sam s reprezentacijom U-23 osvojio prvenstvo Azije 2002. u južnokorejskom Busanu. Četiri godine kasnije plasirao sam A-selekciju na World Cup u Njemačku, prethodno smo bili brončani na kontinentalnom kupu u Kini 2004.
 
Persepolisu je po dolasku imperativno spašavao status:
- Prijetilo je ispadanje, u pet utakmica morao sam konsolidirati sastav da izbjegne najgore. Ključno je bilo staviti sve i svakoga na odgovarajuće mjesto.
 
Jasno da je uspio, vještinom i inteligencijom. U sljedećoj natjecateljskoj godini njegova „Crvena armija“ zamalo je uzela trofej konačnog pobjednika:
- Imali smo bodova koliko i Esteghlal iz Khuzestana, ali on je uspio zahvaljujući za dva gola boljoj diferenciji; da su se računali uzajamni dvoboji, prvak bi bio Persepolis.
 
Onda je slijedila strahovita serija, s tri uzastopna trofeja. Koje je taj moderator osobita kova dodao naslovu prvaka Kine sa Shandong Lunengom iz Jinana 2010. i onima s Dinamom iz Zagreba 2007. i 2008. Treba spomenuti dva hrvatska kupa plus četri Superkupa u sve tri trijumfalne zemlje, Hrvatskoj i Kini po jednom, u Iranu dvaput. Otvorenu priliku za iranski kup dobiva ako 31. svibnja u polufinalu eliminira Sepahan s obzirom na to da se u finale probio klub treće lige…
 
Podrazumijeva se da je učestalo proglašavan najboljim trenerom, svaki put kad je bio prvak, za nadati se da ova godina neće biti iznimka. Nijanse su nedostajale da lani uzme „kantu“ Azijske lige prvaka, nesretno gubeći od Kashima Antlersa 0:2 u Japanu, potom je uzvrat pred 100 tisuća tifoza na teheranskom Azadiju okončan 0:0. To je optimalna posjeta. Kad se okupi „samo“ 50-60 tisuća smatra se da je galerija poluprazna, a kad pozicije zauzme 80 tisuća promatrača rezonski je komentar „baš ih je moglo biti i više…“
- U ponedjeljak u posljednjem srazu skupine Azijske lige prvaka primamo Al Sadd, klub jači od reprezentacije Katara koja je senzacionalni kontinentalni prvak, stižu Xavi Hernandez i Gabi Fernandez. Tamo smo izgubili 0:1 zahvaljujući neshvatljivim sudačkim propustima. Ništa bolje nije bilo ni kod Pakhtakora u Uzbekistanu kad smo zakinuti za kazneni udarac koji je – poklonjen protivniku. Četvrti partner je Al Ahli iz Saudijske Arabije. Mi smo se pomirili da nema ništa od drugoga kruga.
 
Presudan razlog ipak je kadrovska oskudica:
- Raspolažem zapravo s trinaestoricom kandidata. Bilo bi drukčije da na snazi nije kazna Fife zbog nes(p)retnog transfera Mehdija Taremija u turski Rizespor pa je u isto vrijeme bio registriran za dva kluba. Da bi završio u trećem, Al Gharafi u Kataru…
 
Prvi dio prvenstva bio je dosta bremenit:
- Osnovno je da smo održavali korak s dva-tri nezgodna takmaca. U nastavku je sve došlo na svoje, makar nije bilo ugodno s manjkom igrača i nastupom praktički svaka tri dana, na tri kolosijeka.
 
Kako opisuje vlastiti opus u tri zemlje s raznih svjetskih meridijana?
- Različit nogomet, različit mentalitet. Treba se prilagoditi, sve pripremiti pa krenuti bez kompleksa i pardona. To me veseli, dokazao sam se neovisno o uvjetima.
 
Razumljivo da se učinak vidi i cijeni na sve strane, ponude pljušte:
- Zovu iz Kine, Japana, Katara, Egipta i Saudijske Arabije.
 
Što kaže iranski poslodavac?
- Ugovor nas veže do ljeta 2020.
 
Možda ga ipak puste? 
- Na prvu zamolbu sigurno neće. No, zašto ne razgovarati i pregovarati.
 
I Persepolis plaća solidno?
- Svakako. Ako malo i kasni, nema nervoze, svatko od nas zna da će dobiti svoje.
 
Svote su poslovna tajna. No za pretpostaviti je da Branko godišnje ne inkasira manje od milijun dolara, nisu skromne ni nagrade.
- Prekrasna je atmosfera puna poticaja. Ovdje je ljudima nogomet sve, zato se osjećamo čudesno!
 
I stoga što opstoji teorija da je Iran pradomovina Hrvata. Da smo na neki način braća. Oslikavaju to ne samo crveno-bijeli kvadratići, jedan od simbola Perzije, nego i mnoge jezične sličnosti: asirski jezik je 3.750 godine prije Krista bilježio Harahwaite, u Kurdistanu postoji selo Hrvati, a perzijski niže toliko srodnih riječi. Zanimljivo je, dapače simpatično i simptomatično, što je - tvrde lingvisti - najviše nalik varaždinskoj kajkavici i bosanskoj štokavici kojima pripada varaždinska dinastija Ivanković porijeklom iz Bosne: kay, baril, drito, dekla, taracat, guštat. Ili hrvatski pajdaš a iranski padaš kao sudrug, tutlek/tutek = blesan, žuhki/zuhak = gorki, rubac/rubak = marama, fiškal/ piškar = odvjetnik, cujzek/kuzek = ždrijebe, drač/dirakt = korov odnosno hlače – halač, žena – zan, kuća – kujče, balkon – bala khana, nafta – naphta, kolač – koluče, sandale – sandal, obrve – abrovan, pidžama – payamah, tulipan – dulband, jesam – hastam, jedan – jek, čatiri – čahar, šest – šeš, dvjesta – devist, kušati – kušidan, napisati – neveštan…
 
Što ćemo neveštan o velikoj suboti i super velikom derbiju Varaždina i Šibenika?
- Pratim sve. Mi Varaždinci razbacani kojekud čvrsto držimo fige. Ipak je naš zavičaj orijentiran nogometu, štoviše – u jednoj eri snažno je obilježio hrvatski sport br. 1. Zar na drugoligaške partije ne stiže gotovo 2.000 gledatelja, sutra će ih biti valjda 7.000. Idemo u Prvu ligu! Žalim što me nema, ne vraćam se prije 4. lipnja.
 
 PRENOSIMO Prva HNL PIŠE Branko Stipković FOTO/arhiva HNS