Svakako valja voditi računa i o ravnomjernoj zastupljenosti klubova u zemljopisnom smislu, no ako se teži prema poluprofesionalizmu, onda to treba uskladiti na neki drugi način, a ne izravnim udarcem na kvalitetnije klubove – piše Branko Tuđen, član HZSN-a.
 
Kada je Zorislav Srebrić prošli tjedan ušao na plenum klubova Druge HNL i na svoj se uobičajeni način ispozdravljao savijenim malim prstom, mislio sam kako je to njegova dobro poznata ceremonijalna posebnost i kako će se na tome zaustaviti. Srebrić je u 80. godini, ugledan je, jedan je od najpoznatijih nogometnih djelatnika svoga doba, 14 godina glavni tajnik, sada formalno viši savjetnik predsjednika Šukera.
 
Iza Srebrića je neobična ali izvanredna karijera i, ako itko zaslužuje knjigu, to je on, ne manje od Ćire Blaževića. Srebrić je uvijek bio lukav pozadinac, mentalitetom pravi izdanak gornje Hrvatske, na plenum drugoligaša došao je s neobičnom nakanom. Najprije je upozorio na opasnost pada kvalitete hrvatskog nogometa s obzirom na to da je ljestvica postavljena visoko – čak drugo mjesto s prošlog SP-a – i u svezi s tim je pozvao na pozornost, što je bilo sasvim opravdano, a potom se upustio u razmatranje nečega za što nije imao dokaza. 
 
Srebrić je pokušao opravdati uvođenje pet trećih liga u kolovozu prošle godine, 12 mjeseci prije početka natjecanja u kolovozu ove godine, kako je propisima predviđeno, ali je to dovelo do organizacijske zbrke, nereda i nezadovoljstva mnogih sredina. Varaždinsko i Riječko središte neće moći sastaviti skupine s po 16 klubova, a postoji opasnost da se sruši sustav četvrtih liga. Bio je to veliki promašaj HNS-a. Osim u zagrebačkom središtu gdje je najveća koncentracija broja i kvalitete klubova, te splitskog gdje nije ni bilo promjena, jako će se smanjiti razina trećeligaške kvalitete.
 
Na sjeveru i zapadu će 16 klubova četveroligaša biti potezom olovke unaprijeđeno u trećeligaše bez natjecateljskih rezultata s istim pravima kao i, primjerice, Vinogradar koji je triput zaredom bio prvak dosadašnje zapadne skupine treće lige. Nezasluženo unaprijeđeni četveroligaši postat će trećeligaši s jednakim pravima kao i Junak ili Uskok na jugu. Nije sasvim jasno zbog čega su HNS-ovi ljudi donosili takvu odluku. Postoje neki interesi, ali nisu toliko uočljivi i čini se da je riječ o proizvoljnom djelovanju, nepoznavanju problematike i izostanku profesionalne kompetencije. Nije to bila prva pogreška. Nedavno, kad se na brzinu željela ispraviti loša odluka o pet skupina trećih liga, pojavio se prijedlog o podjeli na dvije treće lige upravo kod zračne luke dr. Franjo Tuđman, što je bilo neprihvatljivo i brzo je povučeno. Tijekom cijele prošle sezone treće su lige igrane prema pogrešno napisanom pravilniku. Pisalo je da i šestoplasirani klub s licencijom može u određenim okolnostima računati na Drugu HNL. Srećom, nije bilo potrebe primijeniti taj članak jer su bolje plasirani klubovi ispunili cilj. 
 
I onda se pojavio Srebrić na plenumu Druge HNL s novim rješenjem, ali tek za dvije godine, iako se nije prvi put čulo. Srebrić je najavio jedinstvenu Treću HNL s 10, 12 ili 14 klubova i poručio kako u trećoj ligi treba prestati s rekreacijskim amaterizmom i posvetiti se poluprofesionalizmu. To je sasvim ispravno, ali nije logično zbog čega je prvo trebalo krenuti s pet skupina i sa 72 kluba umjesto da se odmah počelo s postupnim sužavanjem, dok će ovako za dvije godine (ako?) doći do situacije trenutačnog presijecanja. U pozadini je zapravo pokušaj ispravljanja pogreške s pet skupina treće lige, i to tako da se ljude prevede žedne preko vode, opet ograničeno i bez profesionalne kompetencije. A kako HNS više vodi računa o ravnomjernoj zemljopisnoj zastupljenosti klubova – zbog svoje ustrojenosti kao konfederacije županijskih saveza – nego o kvaliteti, vjerojatno će se odlučiti da svaka od pet skupina uputi po dva kluba s licencijom i eto treće lige s deset klubova bez potrebne kvalitete.
 
Svakako valja voditi računa i o ravnomjernoj zastupljenosti klubova u zemljopisnom smislu, no ako se teži prema poluprofesionalizmu, onda to treba uskladiti na neki drugi način, a ne izravnim udarcem na kvalitetnije klubove. Takav pristup upravo je osjetilo 12 klubova zagrebačkog središta koje okuplja četiri županije (Zagrebačku, Sisačku, Karlovačku i Krapinsko-zagorsku) te grad Zagreb s više od 300 klubova, jednu trećinu HNS-ovih koji su igrali najvažniju ulogu u zapadnoj skupini treće lige. Zagrebačko je središte najkvalitetnije i donedavno je bilo amaterski europski prvak i prije toga doprvak, u sljedećoj popuni Druge HNL imat će jednaka prava kao i klubovi koji će u treću ligu ući administrativnim putem. 
 
To nije pravedno. Bilo bi logički da zagrebačko središte daje dva kluba za buduće drugoligaške kvalifikacije, da pretkvalifikacije odigraju pobjednici riječke i varaždinske skupine. U biti oni koji će u trećeligašku konkurenciju dospjeti unatoč tome što se za to nisu izborili na nogometnom terenu.
 
Poslije plenuma telefonirao sam Stjepanu Merkašu Krojfu, predsjedniku Međužupanijskog nogometnog odbora zagrebačkog središta, koji je često u Srebrićevu društvu. Hoćete li nešto poduzeti prema ovom nepravednom prijedlogu, pitao sam Merkaša. 
 
On je iskazao potpunu nezainteresiranost, rekao je kako se bavi četvrtom ligom i neka o popuni vode računa drugi. Bio je to poražavajući odgovor nekoga kome bi to trebala biti jedna od prvih zadaća. Srebrić u završnici nevjerodostojno troši svoju veliku karijeru umjesto da se zalaže za izvanrednu izbornu skupštinu na kojoj bi moć izgubili oni koji donose loše i nepravedne odluke
 
 PRENOSIMO Večerni list PIŠE Branko Tuđen FOTO Goran Stanzl/Pixsell