'Ulagati novac u klub koji ima evidentne financijske probleme, a da nemamo nikakvu kontrolu novca koji ćemo uložiti. Nije nam prihvatljivo poslovati pod devizom 'ideje naše, pare vaše', rekao je o spajanju s Cibonom Tedeschi – piše Dražen Brajdić, novinar VL.
 
Kada bi se u hrvatskom sportu na kraju godine birao najneočekivaniji potez godine, onda bi to svakako bila odluka Cedevitina predsjednika Emila Tedeschija da svoj klub preseli u Ljubljanu, a u Zagrebu osnuje potpuno novi klub nazvan Cedevita Junior.
 
Tedeschi je čovjek koji vodi sustav od više od 5300 ljudi, 15 pogona u osam zemalja, kompaniju koja ostvaruje više od 5,3 milijardi kuna prihoda godišnje i smatra ga se jednim od najuspješnijih hrvatskih biznismena. No, potez koji je izveo u sportskom dijelu svoje poslovne priče izazvao je jako puno prijepora. Taj potez s jedne je strane podijelio domaću sportsku javnost, ali je i ilustrirao da je “nešto trulo u državi Hrvatskoj” kada je financiranje sporta u pitanju. 
 
Reakcije na tu odluku bile su šarolike, od “on je izdao hrvatsku košarku” do “ja ga posve razumijem” pa smo jednog od najuspješnijih hrvatskih poslovnih ljudi, predsjednika i većinskog vlasnika Atlantic Grupe, zamolili za razgovor. A do njega je došlo tek nakon što je došlo do realizacije njegove ideje o spajanju zagrebačke Cedevite i ljubljanske Olimpije. 
 
– U jednom hrvatskom i jednom slovenskom mediju mjerili su što javnost misli o toj odluci. Rezultati su za mene neočekivano pozitivni. Na Indexu se javilo više od 6000 ljudi od kojih je 61 posto podržalo našu odluku. Na stranicama Radio televizije Slovenije taj omjer je bio još bolji, 64 prema 36 posto onih koji je nisu podržali. Što se tiče komentara bio sam svjestan da će naša odluka, koja nije donesena preko noći, izazvati različite reakcije. Jedan dio je iz neupućenosti, a drugi dio iz straha od promjena jer ljudi generalno govoreći ne vole promjene. Treći je, budimo realni, da je moderno kritizirati nekoga tko ima određenu poziciju u društvu, snagu i potencijal. S druge strane mi je drago da se odazvalo toliko ljudi što govori da je košarka još uvijek predmet interesa javnosti – kazao nam je u uvodu razgovora inicijator i glavni kreator novoformirane Cedevite Olimpije.
 
Vaši kritičari će reći da ste u fuziju zagrebačkog i ljubljanskog kluba ušli jurišnički, bez dovoljno konzultacija s ljudima iz košarkaške i sportsko-zakonodavne prakse!? 
- Ovo je sve samo ne ishitreno. Oni koji su propitivali je li to pravno moguće ili nije, u ponedjeljak su dobili odgovor. Nakon istovremeno održanih pojedinačnih skupština oba kluba, održana je konstituirajuća skupština novog kluba. Članovi oba kluba izglasali su ujedinjenje Cedevite i Olimpije, što je povijesni događaj. Od svih pitanja na ovu temu najdraže mi je ono što će biti s obvezama klubova koji su se spojili jer se u povijesti događalo da jedan klub nestaje, a javlja drugi sve da bi se sačuvala imovina, sportska sljedivost, a da nestanu obveze. Ovdje je novi klub preuzeo obveze i jednog i drugog kluba. 
 
Može li se dogoditi da Cedevita Olimpija ne može igrati slovensko prvenstvo? 
- Nema prepreka za to. Štoviše, predsjednik Košarkaškog saveza Slovenije gospodin Erjavec došao mi je osobno čestitati.
 
Na svoj način čestitala mu je i Euroliga uvrstivši taj novi klub u ždrijeb Eurokupa premda ovaj do trenutka ždrijebanja uopće nije bio formiran. 
- Tri tjedna prije no što će se dogoditi sjednica na kojoj će se spojiti dva naša kluba, obavijestili smo Euroligu na čemu radimo i Euroliga je u ždrijeb uvrstila Cedevita Olimpiju baš s takvim imenom tjedan dana prije nego se dogodila skupština koja je spojila dva kluba. Ljudi u Euroligi oko toga nisu imali niti najmanjih dvojbi s obzirom na to da se spajaju dva kluba od kojih jedan donosi valjanu licenciju izborenu na sportskom terenu. Osim toga, Cedevita je klub koji je u posljednjih 10 godina konstantno u top 30 klubova u Europi. Prošle godine bili smo 24., a ove 27. najbolji klub u Europi. Napomenut ću da u Top 30 svega 12 zemalja ima svoje klubove. Oni znaju i za tradiciju Olimpije, kluba koji je bio jedan od osnivača Eurolige. Iako je i predsjednik Eurolige Jordi Bartomeu, koji je po obrazovanju pravnik, komentirao da je to prvi put da čuje za spajanje dva kluba “preko granice“, odnosno iz dvije različite zemlje, nije niti trenutka dvojio je li to moguće i ispunjava li Cedevita Olimpija formalne kriterije za nastup u Eurokupu. Klub ima urednu licenciju, izvrsnu dvoranu i garantira za sve obaveze oba kluba čijim je spajanjem i nastala. 
 
S obzirom na to da svi igrači spojenih klubova neće moći igrati u novonastalom klubu, u domeni direktora Užbinca i sportskog direktora Bečirovića je da se dogovore oko sporazumnih raskida ugovora. 
- Klub će isplatiti sve što se bude dogovorilo. Nikome zbog našeg spajanja nećemo ostati dužni ni lipu.
 
S obzirom na to da baš neće moći vratiti sve slovenske internacionalce koje su planirali, a možda neće moći niti dovesti strance koje bi htjeli, u Cedeviti Olimpiji moraju biti spremni na jednu tranzicijsku godinu? 
- Ovo što radimo mi ne radimo zbog jedne sezone, ali vjerujem da će Davor Užbinec, Sani Bečirović i Slaven Rimac stvoriti dovoljno atraktivnu momčad. Pred menadžment Upravni odbor kluba nije postavio nerealne ciljeve. Klub treba graditi ambiciozno, ali postupno. Smatram da imamo sve potrebne elemente – od izvrsnog poola sponzora, odlične podrške grada Ljubljane i lokalne zajednice, do toga da je sjedište novog kluba u jednoj od najljepših košarkaških arena u Europi, Areni Stožice, te interesa publike koja nestrpljivo iščekuje regionalno i europski relevantnu Cedevita Olimpiju. 
 
Cedevitaši su se često žalili na nedostatnu podršku Grada i lokalne zajednice. Je li i to bio jedan od razloga odlaska iz Zagreba? 
- Tretman Cedevite u mom gradu je bio sve samo ne partnerski. Neovisno o tome mi smo zadnjih 10 godina s ponosom predstavljali grad Zagreb širom Europe. Uvijek smo bili otvoreni za dijalog i suradnju koja je, nažalost, izostala. Godinama smo ukazivali na potrebu za transparentnim kriterijima u financiranju vrhunskog sporta u Zagrebu, kao i mogućnostima korištenja košarkaške dvorane Doma Dražena Petrovića. Za nju smo predlagali renovaciju i to u zajedničkim financiranjem našeg kluba i gradskih sredstava, s idejom da u Draženovu domu svoje službene utakmice igraju i Cibona i Cedevita. Nudili smo i da Cibona za potrebe treninga koristi naš košarkaški dom na Velesajmu.
 
U odnosu na zagrebačku Cedevitu, ovaj novi klub imat će puno jaču poslovnu priču. 
- Sa sastanka s čelnicima dobili smo jasan stav da je jako važno da klub bude samoodrživ, da ostvaruje prihode od televizijskih prava, ulaznica, sponzora, članova... Stoga broj zaposlenih koji se bave biznis stranom kluba mora biti u razmjeru s brojem zaposlenih koji se bave košarkaškim pogonom. Na tu temu Euroliga održava seminare kako bi klubove educirala za vrijeme u kojem živimo i koje je pred nama jer čak i neki euroligaši na 30 zaposlenih u košarkaškom odjelu imaju dvoje u odjelu marketinga i prodaje. 
 
Bez obzira na to što je Cedevita u ovaj klub donijela vitalni udio kao što su pravo igranja ABA lige i Eurokupa (što je Olimpija bila izgubila) i što će taj novi klub imati hrvatskog direktora i trenera prve momčadi, Cedevita Olimpija izgleda više kao slovenski nego hrvatski klub. 
- Cedevita Olimpija ima svoje sjedište u Ljubljani i prijavljena je kod slovenskog saveza i to je činjenica. Koliko će javnost u Hrvatskoj imati interesa pratiti klub, to je složeno pitanje. Koliko će hrvatski mediji pratiti taj klub, to je više pitanje za njih nego za nas, a s druge strane je pitanje koliko će klub pobuditi interes ljudi iz Hrvatske, prije svega iz Zagreba. Mi ćemo sigurno stimulirati prodaju godišnjih karata zainteresiranim ljubiteljima košarke iz Zagreba i Hrvatske. Isto tako za najatraktivnije utakmice u ljubljanskim Stožicama nudit ćemo pakete s organiziranim prijevozom. Ne zaboravimo da će sljedeća sezona biti prva nakon 30 godina u kojoj niti jedan klub iz Hrvatske neće igrati niti jedno europsko natjecanje. Ali, ako ćemo igrati atraktivnu košarku, praćenje Cedevita Olimpije preko televizije i interneta sigurno će potaknuti one kojima je košarka prvi sport da naprave izlet u Ljubljanu. Prošle godine razmatrali smo Varaždin kao moguću lokaciju za sve utakmice Eurokupa i ABA regionalne lige. To je udaljenost od 85 km, a Ljubljana je tek samo malo dalje.
 
Zbog preseljenja kluba za tih 130 kilometara neki su Tedeschija etiketirali izdajnikom hrvatske košarke. 
- Ja ne tražim spomenik ni pohvale, ali se moram na to osvrnuti. U afektu se može reći svašta i zato se niti ne ljutim – čak me takav komentar i nasmije. Svatko tko je prisutan u hrvatskoj košarci i tko kaže nešto na tragu toga da je Cedevita nekoga izdala, neodgovorna je neznalica. Je li Cedevita sve radila najbolje? Priznat ću da nije. Je li mogla bolje? Mogla je. No, ne zaboravite da je Cedevita od 2005. do 2019. plaćala pretežno hrvatske trenere i igrače. Mnogi od tih igrača prošli su našu školu, imali su pošten ugovor, zdravstvenu njegu, stan, plaću isplaćenu do posljednjeg eura. Osim toga, u toj istoj hrvatskoj košarci posljednjih 10 sezona Cedevita je devet puta igrala europska natjecanja i dovodila u Zagreb najveće europske klubove. 
 
I kao takva Cedevita je ocijenjena kao klub koji nije ništa napravio za hrvatsku košarku!? 
- Meni je to deplasirani komentar. Pa tko je investirao i uredio Dom košarke na gradskoj imovini koja je stajala zapuštena? Tko je svojedobno bio pokrovitelj Saveza i reprezentacije? Tko je financijski pomagao košarkaške klubove Vukovar, Borovo, Zabok? Tko je bio domaćin u Ludbregu, Zaboku, Vukovaru, Puli, Rovinju, Petrinji, Sisku, Otočcu? Cedevita je izgradila desetke otvorenih igrališta i podijelila na stotine kompleta dresova i lopta po cijeloj Hrvatskoj. Cedevita je pomagala i košarkaše s posebnim potrebama, košarku u školama, košarkaše veterane. Ne zaboravimo da najveći košarkaški kamp, onaj u Velom Lošinju, vodi Cedevita pa tako i Cedevitu malu ligu košarke koju igraju djeca iz škole košarke koja ima više od 1000 djece. Taj koji kaže da Cedevita nije ništa napravila za hrvatsku košarku, taj je običan analfabet. Cedevita i Atlantic Grupa u prošlim godinama bili su partner i Zadru, Ciboni, Šibeniku. Cedevita je poklonila gradu Vukovaru organizaciju finalnog turnira Kupa Krešimira Čosića. Ponosan sam na svojih 15 godina u Cedeviti i ne tražim ništa zauzvrat. Sve je to napravljeno s dvije pozicije. S pozicije promocije brenda Cedevita i s pozicije društveno odgovornog ponašanja kompanije i kluba. Na kraju krajeva, pa mi ne odlazimo iz Zagreba iako sam ponekad dojma da bi to mnogi željeli.
 
Ključno je pitanje što ostaje u Zagrebu? Kakav klub? Kakav pogon? Ostaju Cedevitin košarkaški dom, novoformirani klub Cedevita Junior koji će biti organiziran kao košarkaška akademija. 
- Ostaje Cedevita škola košarke, Cedevita ljetni kamp, Cedevita mini liga. Imamo ambiciju i dalje raditi s mladima i razvijati igrače. Voljeli bismo igrati najviši rang natjecanja u Hrvatskoj, no prihvatili smo odluku HKS-a koji nam je to pravo osporio. 
 
A ona je da Cedevita Junior mora krenuti iz najnižeg ranga 
- Kada je donesena ta odluka kao da su svi odahnuli jer odlazi “troublemaker” koji se isticao. No, odluka HKS-a je pravno dvojbena, ali neka vrijeme pokaže što je bilo ispravno. Ona je protiv interesa košarke, a obrazloženje je da bi to bio presedan. Prihvatio bih takav stav da smo ovo napravili kako bismo nekome nešto uzeli ili ne isplatili, no niti jedan naš član nije na gubitku. Četvrtu ligu koju nam je namijenio HKS će igrati naši najkvalitetniji kadeti i mladi juniori. One igrače koji mogu igrati najviši rang, njih ćemo poslati na posudbu u neke od klubova s kojima otprije imamo razvijenu suradnju.
 
Hoće li se Cedevita Junior žaliti na odluku HKS-a? 
- Naši pravnici su vrsni stručnjaci i previše je tu argumenata da bi propustili mogućnost da argumentiramo naše stavove. Svjestan sam da mi u sezoni 2019./2020. nećemo igrati najviši rang, a vrijeme će pokazati jesmo li ispravno tumačili situaciju mi ili HKS. S druge strane, niti ćemo tražiti privremene mjere, niti ćemo na ikakav način štetiti ligi. Nismo tražili nikakav izuzetak za Cedevitu Junior, ali kada ne postoji leadership u upravljanju, a niti suštinska želja za razgovorom, onda se najlakše skrivati iza fenomena drugog matičnog broja. Govori se o želji da se izbjegne ovakva praksa u budućnosti. Volio bih da HKS objasni javnosti na koji način funkcioniraju i natječu klubovi koji mjesecima i godinama imaju blokirane račune, klubovi koji nisu izvršili svoje financijske obaveze ni prema igračima, ni prema zaposlenima. Klubovi koji rade plaćanja s računa nekih drugih udruga jer sa svojih ne mogu i je li ikad HKS takve klubove suspendirao i spustio u najniži rang natjecanja. Mi smo uvijek bili za to da se klubovi pomognu, da se tradicija nastavi, da se osigura maksimalna konkurentnost i razvoj drugih košarkaških sredina. Sada kada se formirao novi klub, Cedevita Junior, na koji je prenesena imovina, ugovori s dijelom sponzora, dio zaposlenih, upravljanje košarkaškim domom na Velesajmu, košarkaška škola, košarkaški kamp, dio ugovora s igračima i trenerima, a da pritom nije izigran nitko od vjerovnika i svi su računi plaćeni, sada takav klub nema mjesta u najvišem rangu natjecanja. Sramota je to za HKS. Kakav smokvin list je to tumačenje matičnog broja? 
 
Što će biti s Domom košarke kada, za dvije godine, istekne koncesija na Zagrebačkom velesajmu? Odnosno ako na tom prostoru počne nicati zagrebački Manhattan? 
- Ako bude moguće produljiti koncesiju, mi ćemo to učiniti. Budućnost Velesajma je predmet javne rasprave i za sada mi je teško o tome govoriti. 
 
Neki će primijetiti da se Cedevita hvali proizvodnjom dva NBA igrača (Nurkić, Musa), a da nije proizvela niti jednog hrvatskog košarkaškog dragulja? 
- Značajan broj hrvatskih reprezentativaca svoju punu igračku afirmaciju stekao je upravo u Cedeviti. Bilan, Babić, Arapović, Krušlin, Ramljak, Žganec. Igrači poput Rogića, Bundovića i Buve prošli su kompletnu školu košarke i sve mlađe selekcije upravo u Cedeviti. Draper je postao hrvatski reprezentativac kao igrač Cedevite. Musa i Nurkić su iz Cedevite došli do NBA. Nama je svojedobno bio ponuđen i Šarić. Tadašnje čelništvo kluba konzultiralo me oko povećanja proračuna, ali moja odluka bila je da ne ulazimo u aranžmane i sfere koje nisu ni poslovne ni sportske.
 
A što je bilo pak s idejama o spajanju s Cibonom? Zašto se to nije dogodilo? 
- Mi smo razgovore s Cibonom vodili dok je predsjednik bio Ivo Jelušić, a direktor Andro Knego. Nažalost, tadašnje rukovodstvo Cibone nije bili spremno omogućiti nam due diligence. Umjesto toga, ponuđeno nam je da postanemo naslovni sponzor, da se klub zove Cibona Cedevita i da dobijemo dva od devet mjesta u Upravnom odboru. Nama to kao model nije bilo zanimljivo. Ulagati novac u klub koji ima evidentne financijske probleme, a da nemamo nikakvu kontrolu novca koji ćemo uložiti. Nije nam prihvatljivo poslovati pod devizom „ideje naše, pare vaše“. 
 
Unatoč svemu, i posrnula Cibona bila je Zagrepčanima draža nego Cedevita. 
- Bilo mi je od starta jasno da je tradicija jako važna stvar, ali i da postoji simpatija ka manje financijski potentnom i automatski simpatičnijem klubu. Ispada da je u redu ako je netko dužan, da ne posluje transparentno, već preko ove ili one udruge, da je blokiran i tužen zbog neisplate potraživanja. A sve to jer se katastrofalno upravljalo i značajnom količinom javnog novca. Ljudi često zaboravljaju da je javni novac, novac poreznih obveznika, baš njihov novac. Navikao sam da nam vlastita sredina rijetko priznaje uspjeh jer je kod nas uobičajeno da je netko nešto ukrao, prevario, da je sve na neki trik. Dovoljno je samo pogledati koliko poreza i doprinosa plaća Atlantic Grupa i kako javnost u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji, Srbiji i drugim sredinama gdje radimo i zapošljavamo rangira Atlantic Grupu kao poslodavca. Nalazimo se u samom vrhu poželjnih kompanija. Nema tu ni slučaja, ni trika.
 
Koliko se Atlantic Grupi isplatilo financiranje košarkaškog kluba? 
- Dovoljan je podatak da se u 2005. godini popilo 350 milijuna čaša Cedevite, dok je 2018. taj broj premašio 800 milijuna popijenih čaša. Dakle, otkako je Atlantic 2005. godine ušao u KK Hiron, konzumacija Cedevite porasla je za više od dva i pol puta. Pripisati to samo našim klupskim aktivnostima bilo bi pogrešno, ali promotivnim aktivnostima u kojima su košarka i sport integralni dio postali smo dodatno vidljivi i relevantniji i u Hrvatskoj i cijeloj regiji. Istraživanja Valicona zadnjih godina svrstavaju Cedevitu u samu špicu vodećih brendova regije, uz svjetske gigante kao što su Coca-Cola i Milka. 
 
Koja još ulaganja u sport je imala Tedeschijeva kompanija? 
- Bili smo sponzori Hrvatskom veslačkom savezu u vrijeme jakog osmerca. Sponzorirali smo i plivača Duju Draganju, kao i Marija Todorovića. Bili smo sponzori hrvatske odbojkaške reprezentacije, a stalno smo aktivni podržavajući čitav niz sportskih manifestacija, klubova, saveza, natjecanja, ali i medija koje su vezani uz sport.
 
Je li točno da je Atlantic Grupa najzaslužnija što Duje nije otišao plivati za Katar i postao El Draganja? 
- Na inicijativu predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatka Mateše, Cedevita je ponudila višegodišnji sponzorski ugovor Duji Draganju, Duje je ostao plivati za Hrvatsku, a mi smo s Dujom kao svjetskim prvakom i rekorderom dobili istinskog promotora Cedevite. 
 
"Ne daje on svoj novac” znali su reći kada bi se netko usudio pohvaliti vas kao najvećeg privatnog ulagača u domaći sport. 
- Kao predsjednik Atlantic Grupe imam odgovornost za svaki euro koji kompanija izdvoji za klub ili za neku drugu vrstu promocije. Tako sam odgovoran i za to što najveća beogradska arena nosi ime Štarka, konditorske kompanije koja je u 100-postotnom vlasništvu Atlantic Grupe ili što je Argeta jedan od glavnih sponzora Skijaškog saveza Slovenije.
 
Protupitanje bi bilo, zašto se zagrebačka arena ne zove Atlantic Arena ili, recimo, Argeta Arena? 
- Gradska uprava u svih ovih deset godina uopće nije raspisala natječaj za naslovnog sponzora, što je čisti gubitak prihoda od 10 milijuna kuna. Pitanje za gradsku vlast. 
 
Početkom novog tisućljeća Emil je mogao postati prvim čovjekom hrvatske košarke. 
- Članovi “Generacije ‘92” predlagali su mi 2005.godine da sudjelujem u svrgavanju tadašnjeg predsjednika HKS-a i da postanem novi predsjednik. Nisam to prihvatio, jer smatram da puč nije način kako da se treba radi ni u sportu, ni u biznisu. Naše društvo vapi za dijalogom i nadmetanjem činjenicama, a ne podmetanjem i zaplotnjačkim djelovanjem.
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO Boris Ščitar/Pixsell, Marin Sušić/KK Cedevita