Zgrada Novinarskog doma srećom u ovom potresu nije imala velikih oštećenja, osim manjih na unutarnjim zidovima i stubištu. Za sada ipak, dok ne dođu statičari i ne potvrde da je zgrada sigurna, najbolje je u nju ne ulaziti, a svi stanari pronašli su alternativni smještaj.
 
Od samog osnutka HND-a, tijekom početka dvadesetog stoljeća, među novinarima je kolala ideja o gradnji svog Novinarskog doma. Ideja zaživjela na sjednici zagrebačke sekcije novinara Jugoslavenskog novinarskog udruženja, koji su na svojoj sjednici 26. travnja 1926. donijeli odluku o osnivanju posebne zaklade koja će voditi brigu o Domu i jamčiti da će korisnici zgrade, koja je dovršena tijekom 1930. godine, biti isključivo novinari. 
 
U ovoj godini Hrvatsko novinarskog društvo obilježava 120 godina postojanja. Taj vrijedni jubilej obilježavat će se tijekom cijele tekuće godine, unatoč nepovoljnim uvjetima i atacima na imovinu hrvatskih novinara, koji su eskalirali sudskim procesom u kojem HND-u prijeti isplata ogromnog novčanog iznosa u sporu, čija je objektivna vrijednost vrlo mala u odnosu na presuđeni iznos.
 
No o tome tijela HND-a stalno izvještavaju i prate proces, a  mi ćemo se u ovom tekstu pozabaviti poviješću, nastankom i gradnjom Novinarskog doma, koji je izgrađen  prije devedeset godina i predstavlja  najvredniju imovinu kojom novinari u Hrvatskoj raspolažu. 
 
ZAŠTITI NOVINARSKI DOM
 
Novinarski dom je monumentalno arhitektonsko djelo  i najznačajniji rad poznatog arhitekta Brune Bauera. Zgrada koja je jedan od prepoznatljivih arhitektonskih  znamenja grada Zagreba građena je u klasicističkom stilu, u čiji građanski monumentalizam Bauer unosi elemente art decoa, čime postiže jednostavnost snažnih linija i ističe volumen građevine u skladu s modernističkim nazorima. Novinarski dom podiglo je Hrvatsko novinarsko društvo, jedna od najstarijih strukovnih organizacija u Hrvatskoj (osnovano 1910.), u čijem se vlasništvu nalazi i danas. Zgrada je središnje mjesto okupljanja novinara i medijskih radnika u Hrvatskoj, a tu se svakodnevno održavaju i brojna kulturna, književna, znanstvena, umjetnička i ostala događanja kao domaće i međunarodne konferencije, konferencije za tisak, tribine, okrugli stolovi, promocije, prezentacije, radionice, seminari, priredbe, projekcije, izložbe, proslave, svečane večere i slične manifestacije.
 
Od samog osnutka HND-a među novinarima je kolala ideja o gradnji svog Novinarskog doma. Konačno je ta ideja zaživjela na sjednici zagrebačke sekcije novinara Jugoslavenskog novinarskog udruženja, koji su na svojoj sjednici 26. travnja  1926. donijeli odluku o osnivanju posebne zaklade koja će voditi brigu o Domu I jamčiti da će korisnici zgrade biti isključivo novinari. Kako u svom tekstu Zgrada puna povijesti objavljenom u monografiji HND prvo stoljeće pišu Ante Gavranović i Mirna Farkaš - uz to je forma zaklade bila naročito poželjna, jer bi se time zaštitio Dom kao neprijeporna svojina novinara “pred svakom eventualnošću u budućnosti”-.
 
SLUŽI NOVINARIMA
 
Gradnja Doma je od raspisivanja natječaja 1. kolovoza 1927. do konačne izgradnje trajala je samo tri godine. Kako bi potpomogli izgradnju tadašnje ministarstvo šuma i ruda dodijelilo  je 2000 kubika hrastovine I 10 tisuća kubika ostalog drveta, a grad Zagreb donirao je zemljište za Dom, koje se nalazilo između Vukotinovićeve ulice i tadašnjeg Trga Woodrowa Wilsona, a ukupne površine od 300 četvornih hvati u vrijednosti tadašnjih 100 tisuća dinara. U Darovnici Gradskog poglavarstva taksativno su navedeni ciljevi zaklade, kojma je utvrđeno da se iz njene ima sagraditi zgrada u Zagrebu koja će po mogućnosti biti reprezentativna, nositi ime Novinarski dom te u kojoj će biti smještene razne društvene institucije, a sve s ciljem da ona postane središtem novinarskog života u Zagrebu. Nadalje se spominje da se ostali dijelovi Doma trebaju izgraditi kao poslovne prostorije koje će se što unosnije unajmiti, kao i stanovi koji se u granicama rentabilne mogućnosti moraju u prvom redu ustupiti novinarima i to uz što nižu najamninu.  
 
Kako u svom tekstu navode Gavranović i Farkaš kako bi se otplatila gradnja Doma i akumulirali prihodi koji su služili za pomoć novinarima slabijeg imovnog stanja od samih početaka iznajmljivali su se poslovni prostori. Iz spiska najamnina od 11. Studenog 1933. Godine saznajemo da je u prizemlju Novinarskog doma bilo 9 lokala među kojima su kavana, buffet, prodavaonica, mesnica, mljekarnica, trafika, knjižara, brijačnica i poslovnica JNU-a. Na prvom katu bila je smještena velika dvorana, prostorije Društva prijatelja Francuske, Jugoslavenskog novinarskog udruženja, Društva prijatelja velike Britanije, Društva hrvatskih književnika te Zajednica slavenskih društava. Na drugom katu je bilo sedam stanova te u hotelskom smještaju 15 stalnih hotelskih stanara, uglavnom novinara. Isto tako dvije su sobe bile rezervirane za novinare koji su se u Zagrebu nalazili u prolazu. 
 
MN KONAČNO POVRATAK
 
I u tom periodu Društvo je imalo problema sa likvidnošću, jer gradnja Doma iziskivala je velike novčana sredstva , ali se napokon izvuklo iz krize I prijetećeg stečaja. No politička i društvena događanja krajem tridesetih godina dakako pogodila su I Društvo i novinare. O djelovanju društva, ali događanjima s Novinarskim domom , u vrijeme NDH nema puno podataka, ali zna se da su prostori Doma u velikoj mjeri korišteni u razne propagandističke svrhe.
 
-Nastankom nove države 1945. nagomilali su se I problem vezani uz novinarski dom, koji ostaje u vlasništvu I uporabi Društva novinara NR Hrvatske, koje djeluje kao samostalna društveno-politička organizacija koju je odobrila Vlada NR Hrvatske, pa se ova zgrada smatra narodnom imovinom koja se ima čuvati I redovno uzdržavati. Drugim riječima, Novinarski dom je nacionaliziran, pišu Gavranović i Farkaš.  Oni navode kako je Inventura Novinarskog doma u Zagrebu obavljena 27. studenog 1947. pokazala prilično poraznu sliku. Za vrijeme rata i neposredno poslije njega otuđeni su mnogi predmeti koji su bili u vlasništvu Doma.  Novinarski dom izuzet je iz nacionalizacije 1976. godine, ali nije i predan na upravljanje Društvu.   
 
Takvo stanje trajalo je još dugo, a konkretni potezi za povrat Novinarskog doma Novinarskog doma dogodit će se nakon demokratskih promjena 1990. Godine.
 
-Odlukom Skupštine HND-a 18. Travnja 1994. godine, osnovan je Upravni odbor Novinarskog doma koji brine o rentabilnosti prostora tražeći sigurne putove izgradnje materijalne budućnosti HND-a. U međuvremenu su, s različitim uspjesima, vođeni mnogi upravnopravni postupci kako bi Novinarski dom postao vlasništvo HND-a. To je konačno riješeno 2000, godine kada je HND kao vlasnik Novinarskog doma ponovo upisan u zemljišne knjige I to bez dugova koji su se nakon izgradnje Doma otezali godinama. Dom je I danas vlasništvo Hrvatskog novinarskog društva, koje je većinu poslovnih prostora iznajmilo te tako dobilo značajan izvor Prihoda, a samim time i financijske samostalnosti koja omogućuje izvršavanje socijalnih I materijalnih obveza prema članstvu, koji je najvažniji prvotni cilj djelovanja HND-a, navode u svom tekstu između ostalog Gavranović i Farkaš.
 
 Izvor: HND – Prvo stoljeće – Hrvatsko novinarsko društvo 1910.- 2010.