Vidjeli ste ili barem pročitali za lika što je podigao 501 kilogram utega? Najviše ikada igdje. Stvarno super. Je, točno je, to je neslužbena disciplina dizanja utega, a još točnije - nema doping kontrole, ali u nedostatku pravih sportskih vijesti i ova je dobra – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
 
Posebno kad se radi o tipu koji ujedno glumi u „Igrama prijestolja“. Onda je još zanimljivije. Dobro, činjenica da je najbolji u nečemu, pa makar i ne u službenoj olimpijskoj disciplini, također nešto znači. Kako god okreneš, petsto kila je petsto kila….
 
I inače nema baš nešto previše doping kontrole među sportašima ovih dana. Nemoguće je organizirati sve što treba. Baš zato Svjetska atletika ne priznaje rezultate ostvarene u ovo doba, sve do početka prosinca. Logično. Gdje nema doping kontrole, jasno je da ima dopinga. Korona je napravila dobru podlogu svima onima koji se koriste nedozvoljenim sredstvima ili koji se njima žele koristiti. Jer, ako niste znali, doping se ne uzima nužno za natjecanje, nego vrlo kontrolirano i češće kad natjecanja nema. A sad ga nema. 
 
Ne tako davno, 1998., prvu stvarno organiziranu antidopinšku akciju s hapšenjima i skandalom provela je francuska policija. Jednostavno su zaustavili cijelu kolonu automobila koji su pratili Tour de France i pretražili ju. Doslovce u svakom su autu, kod svake ekipe, našli nešto zabranjeno. Navodno u tom prvom valu čak nije bilo dovoljno mjesta u policijskim autima da sve uhapšene prevezu do zatvora. Nije ni čudo da je ta utrka u povijesti ostala zabilježena kao Tour de Farce (eng. & fra. = farsa). No, nakon te je akcije živnula ideja kod onih koji su htjeli čisti sport u cijelome svijetu. Napokon su shvatili da se boriti protiv dopinga ne mogu i nikad neće pobijediti samo sportski liječnici ili samo sportski doping lovci. Postalo je jasno da se države, odnosno sve vlade svijeta trebaju uključiti u borbu za čisti sport, povezane istim smjernicama i crpeći saznanja jedni od drugih. Do tada je, naime, za bicikliste vrijedilo da ako vas ulove npr. u Danskoj s dopingom, bicikl niste smjeli voziti po Danskoj najčešće tri mjeseca, ali ste to bez problema smjeli po Italiji, Njemačkoj ili bilo gdje drugdje. Zanimljivo, ako bi u isto vrijeme ulovili veslače s istom tom nedozvoljenom tvari u krvi, on bi bio doživotno izbačen iz sporta.
 
Upravo zato su godinu nakon „francuske farse“ za stol u Lausanni sjeli predstavnici svjetskih zemalja i napokon osnovali WADA, Svjetsku antidopinšku agenciju. Univerzalna pravila za sve sportaše počela su živjeti svoj život. U početku pomalo neusklađeno, pa i u velikom zaostatku za prevarantima, da bi posljednjih godina stvar ozbiljno uznapredovala i počela odgovarati na mijene u svijetu stvaranja i upotrebe dopinga. Danas je WADA dobro organizirana mašina čiji pipci po cijelom svijetu zagorčavaju život svima onima koji i pomisle unijeti ponešto zabranjeno u sebe. Osim, jasno, za vrijeme korone. Dobro, nisu sve kontrole stale, ali ih je značajnije manje nego u vrijeme prije korone. Ipak, kao što Sir Craig Reede, čelnik WADA-e kaže, sad je i sustav pohrane primjeraka mokraće ili krvi uznapredovao dovoljno da se doping u tijelu nađe, a sportaš kazni i za 10 godina. Pa vi uzimajte… 
 
I baš u tom duhu saznajemo javno da je na tapeti istraživača ovih dana i „jedan hrvatski atletski trener“. Ne smije se izaći van s imenom, valjda dok mu 100% ne dokažu, no ako sam u pravu, neće im baš dugo trebati. Naročito uz sve ove današnje, gotovo obavještajne vještine, plus vrlo precizno kemijsko određivanje ne samo dopinga samog po sebi, nego i od kud je došao, iz koje zemlje, a kad je krvni doping u pitanju, onda je još i lakše.
 
Drugim riječima, ako ste sportaš, ako ste nužno doma, ako samo i pomislite….nemojte!
 
PRENOSIMO www.sptv.hr peJURAtivno