Nisam siguran da se neka najtočnija definicija o hrvatskoj atletici može napisati nakon dva dana pojedinačnog seniorskog prvenstva Hrvatske, održanog na našem stadionu. Posebno ne kroz ponašanje i izjave predsjednika saveza, koji poput Janusa očigledno ima dva, a možda i više lica ...- piše Jura Ozmec.
 
NIČIM IZAZVAN 
 
Kad predsjednik, naime, ničim izazvan, u društvu nekoliko novinara ispali rečenicu „sve će ovo otići k vragu, uzalud mi sve radimo, opstat će samo balun...“, onda je u pitanju ili sunčanica ili najava odlaska ovoga predsjednika s čela saveza. Kako drugačije tumačiti ovako izrazitu malodušnost i predaju prvog čovjeka u savezu? Niti jedan predsjednik bilo kojega saveza to si ne smije dopustiti javno reći, pa ni u šali. Dodatno, u eri pritisaka na trenersku struku, kad je više nego bjelodano da Hrvatska nema pravih atletskih trenera, odnosno da ih ima „na kapaljku“, savez, pa čak i predsjednik kluba u Splitu (isti kao i saveza) ne pronalazi način zadržati u atletici Bojana Marinovića? Ne moram valjda pisati tko je Bojan Marinović, ali moram napisati da ne znam sve detalje, pa se izjašnjavam samo na osnovu onoga što je Bojan rekao, a ne i onoga što mi predsjednik saveza (na odlasku?) nije htio reći, iako sam ga izravno pitao. Moguće je, dakle, da je Bojan, možda, htio previše?
 
BIROKRATI
 
Istodobno, s druge strane, pojedini birokrate su počeli brojati koliko trenera ima po klubovima, ne bi li na osnovu neke njihove birokratske procjene taj broj trenera smanjili. U uzaludnoj Ustanovi za upravljanje sportskim objektima u Zagrebu atletiku čak smatraju cirkuskom atrakcijom i na naš stadion svakodnevno puštaju bilo koga, bilo kad, prvenstveno jer su s tim smetalima u dobrim osobnim odnosima. Dakle, uz 2 kluba koji na Mladosti treniraju u punim terminima koji su nam dodijeljeni, s iznimno velikim brojem atletičara, uzaludna Ustanova bez greške pripusti i klub koji nije u članstvu ZAS-a, a terene koristi pod krinkom „rekreacija“? Zamislite da na osnovu toga ja zatražim trenirati servis u Domu odbojke s prvom ekipom prvaka Hrvatske, plivati kad god mi se prohtije na bazenu Mladosti u istoj stazi s Aminom Kajtazi ili uvježbavati pucanje penala na stadionu u Maksimiru, za vrijeme dok Zoran Mamić trenira svoje najjače adute? Smjestili bi me u ludnicu. A, svejedno, uzaludna Ustanova odluči puštati svakoga na atletski stadion, kad god im se prohtije??? Neću previše pisati o tome da uzaludna Ustanova promptno reagira kad stadion treba isprazniti zbog Hanžeka, na čak mjesec dana, ne pitajući gdje će 2 kluba trenirati i obavljati uredski posao. Jedan je od ta dva kluba najuspješniji hrvatski klub trenutačno, dok je drugi povijesno najuspješniji hrvatski atletski klub! U Mladosti se, u uredu, uz sve to, svakodnevno brine i o najboljoj sportašici Hrvatske, Sandri Perković! Uzaludnu Ustanovu se to ne tiče, njima je potkraj kolovoza jedino važno da se isele oba kluba koji su tamo 11 mjeseci, bez da se to iseljenje i plati, bez da se klubovima sve to refundira? U konačnici, da i ti ljudi budu dio Hanžeka? Da, smatram da je i to pitanje za predsjednika HAS-a (na odlasku?), jer na taj način uzaludna Ustanova degradira atetiku maksimalno, ali kod njega, čini mi se, ne nalazim na razumijevanje. Čak dapače, on je na telefonskoj (!!) sjednici primio u članstvo HAS-a tu skupinu građana, koji dolaze trenirati kao rekreativci, jer nisu ni u članstvu Zagrebačkog atletskog saveza, jer jednostavno nemaju uvjete. O njihovom ponašanju i kućnom odgoju ne bih. Tako nisko ne znam. Bit će zanimljivo predsjednika (na odlasku?) vidjeti kako će opravdavati neke rezultate tog kluba, člana HAS-a (telefonski primljenog), koji nije član ZAS-a, kad zatraže kategorizaciju? Jest, postoji jedno pismo u kojem je potpisan predsjednik HAS-a (na odlasku?), kojim se od uzaludne Ustanove traži da se taj problem riješi, no svima nama u zagrebačkoj atletici je sasvim jasno tko je pismo napisao. Nije, naravno, predsjednik (na odlasku?)
 
PREDSJEDNIK HAS-a
 
K tome, u HAS-u je održana skupština, koja je, ne znam koju godinu za redom, iznjedrila i ponovo višak u blagajni, čitaj – nepotrošeni novac od HOO-a. Isprika da HOO ne daje novce za ono što atletici stvarno treba pokazuje da predsjednik HAS-a (na odlasku?) ne zna ljudima u HOO-u objasniti za što to hrvatskoj atletici stvarno treba novac. Ako svaki savez koji u pripremi troškova za iduću godinu zatraži prenamjenu, tu prenamjenu i dobije, pod uvjetom da je obrazloženje suvislo i dokumentirano. Pitajte primjerice stolnotenisače. Ne vidim zašto to ne bi dobio i HAS? Prenamjena se, dosta logično, ne može tražiti u prosincu 2019. za 2019., to je valjda svakome jasno.
 
Opet, isti taj predsjednik saveza (da se ne ponavljam ...) uporno širom Lijepe naše gradi atletske staze i diže na taj način sebi spomenike, kao da ima želju ostati još barem 100 godina na čelu saveza? Jasno mi je da će takav poklon na primjer Saša Belčić u Karlovcu i te kako znati iskoristiti i biti zahvalan, ali bi se stvarno trebao zaustaviti na riječi zahvalan. Ništa preko toga, jer to je civilizacijska tekovina društva, da svako veće ali i manje mjesto, svaki gradić u Hrvatskoj ima bazen, atletsku stazu i sportsku dvoranu. Nije to i ne smije biti zasluga samo predsjednika HAS-a, niti nije, ali da je bio uporan, to stoji. Neću navijati za političku opciju koja je to krenula ostvarivati zadnjih nekoliko godina, samo ću konstatirati da se to događa i da je to super. Jasno, staza u Vukovaru, bez suvisle klupske strukture, trenera i logistike bit će glamurozni promašaj ako baš HAS ne organizira sve to tamo, pa i u ovoj fazi odstrijela trenera u atletici. Na žalost, sve to na samo 6 staza, što je dodatni minus, jer Vukovarci ne mogu na svojem stadionu gledati ni PH.
 
ATLETIKA SE RASTOPILA
 
Iako, kakav je brojčani saldo bio u nekim disciplinama na natjecanju 8/9. kolovoza na Mladosti, slučajni bi prolaznik lako definirao da nam se atletika rastopila, da je nema. A zapravo se radi o nemaru i nedovoljno dubokom promišljanju. Ako se HAS htio riješiti veterana i penzića koji se obavezno prijavljuju na nacionalno prvenstvo jer im je dosadno, a rezultati su im daleko od normi, nije lijek uvesti stroge norme, pa u nekim tehničkim disciplinama gledamo 3 ili 4 natjecatelja, nego je lijek na prvenstvo dovesti najkvalitetnije, pa ako treba i juniore. Sve se može jasnom i otvorenom komunikacijom, odnosno pravilima. No, recimo da sam siguran da su oni koji su to trebali čuti, to i čuli, pa će iduća natjecanja biti brojnija. Jer, prekrasno je vidjeti neke rezultate, primjerice četvrti skok preko 8 metara nekog Hrvata ili najdulji let kugle u sezoni ili neizvjesne utkre na 400 prepone, ali nije dobro gledati prazne staze ili da svi koji nastupe dobiju medalju.
 
HAS mora, i opet predsjednik, bez obzira na „mušičavost“ ili na klupske politike, inzistirati i na tome da najbolji moraju doći na PH. Hej, HAS vam osigurava nekakve stipendije, plaća vam putovanja...a vas nema na PH? Nemam komentara, ali mala ptičica mi je rekla da će se i to iduće sezone promijeniti. Pa kako, dovraga, privući medije, sukladno tome i sponzore, ako najbolji hvataju sunce na Jadranu za vrijeme PH?
 
FUNKCIJA SAVEZA
 
Vraćam se na sam početak. U ovom kolu dobrih i ne dobrih stvari vezanih uz hrvatsku atletiku koje sam spomenuo, a koji su mi se pokazali u dva dana državne smotre, uz odlične rezultate u pojedinim disciplinama, treba li sad plakati, davati ostavke ili dalje tjerati „po svom“ i graditi atletske staze? Svakako ovo drugo, iako prekrasna staza na Klaki u Zagrebu zjapi prazna, dok uzaludna Ustanova dopušta nesnosnu gužvu na Mladosti, pa i unatoč epidemiološkim preporukama o negužvanju i razdaljini? Pardon, Klaka ne zjapi prazna, djeca se igraju u pješčaniku, a mame šeću s kolicima po tartanu. Dobar odnos prema medijima je nešto što je HAS sad također pokazao, a već sam napisao da to nipošto nije marginalno. Realno, na Mladosti bilo 6 novinara, od toga čak 3 glavna urednika medija ili redakcije, a to nešto govori. Uz to, u pripremi je „Velika nagrada HAS-a“ (radno ime), niz od 3 mitinga, na kojima će se skupljati bodovi i onda dobiti najbolje pojedince i klubove. Sad bi se trebao naći način da iz onog viška u blagajni najbolji budu i nagrađeni. Možda ne izravno kunama na ruke, ali ako na novi tartan postavite nove poklonjene prepone ili iz tog fonda klub dobije komplet motki, ili dresova, sprinterica, bilo čega korisnog, onda će i HAS pokazati svoje svijetlo lice i skrb o atletici. To i jest funkcija saveza.
 
Puno više nego „...opstat će samo balun ...“
 
PRENOSIMO https://www.haak-mladost.com/  BLOG Jure Ozmeca