Kakva je šansa da Hrvatska izgradi nosač aviona? Nikakva. Potpuno je isto s osmercem. Danas. Ali prije 20 godina Hrvatska je imala svoj osmerac u finalu Olimpijskih igara u Sydneyju. I ne samo u finalu, “hrvatski nosač aviona”, kako se od milja tepalo ovom čamcu, bio je na olimpijskom postolju. Brončani – piše Renata Beluhan, novinarka SN.
 
Hrvatski sport je pun čuda i “nemogućih priča” pretvorenih u moguće, ali olimpijsko odličje osmerca definitivno je jedno od najvećih čuda. Branimir Vujević bio je štroker u čamcu, veslač koji sjedi prvi do kormilara i koji je zadužen za ritam.
- Od kad sam počeo veslati bio sam taj koji daje ritam, to je valjda dio mene. Meni je bilo lako veslati na toj poziciji u osmercu i na utrkama nikad nismo imali problema, dogovorili bismo taktiku i sve je išlo kao podmazano.
 
PREKO SAD-a U FINALE
 
A prvo što mu padne na pamet kad ga netko pita za Sydney 2020. je - govno. Točno to, dobro ste pročitali. Siroti Amerikanci nisu znali da je njihova sudbina u prednatjecanju zapravo bila odlučena i prije prvog zaveslaja. 
 
„Imali smo u skupini do tada nepobijeđene, trostruke svjetske prvake iz SAD-a, a samo je jedna posada išla izravno u finale. U našem čamcu, koji se posljednji plasirao na OI, na zagrijavanju je vladala velika napetost. Tada je Vujević zaustavio naš 8+ i visoko podigao ruku u zrak uzviknuvši. “Vidi!”. Pokazano ptičje (ne)djelo na njegovoj podlaktici shvaćeno je među nama kao nedvojbeni znak nebeske naklonjenosti prema nama i izazvalo opće oduševljenje u čamcu”, opisao je dr. Tomislav Smoljanović “ključni detalj” australskog nastupa u nedavnom posebnom izdanju za 75. rođendan SN.
 
- To su detalji koji se urežu u pamćenje i ja to uvijek prepričavam. Tu je prošla ta neka nervoza i još se više probudio zajednički duh u nama - smije se Vujević.
 
Eto, tko bi rekao da će jedna nepristojna australska ptica biti djelomično zaslužna za jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta. U čemu je bila tajna uspjeha tog osmerca?
- U pravom trenutku se našlo osam ljudi, kormilar i trener, baš smo kliknuli. Kad smo pobijedili na našoj prvoj regati Svjetskog kupa u Münchenu nakon samo 5-6 treninga dobili smo veliki vjetar u leđa, a pogotovo kad smo na OI dobili te Amerikance. Bili smo uvjereni da smo mi - ti, da ćemo biti zlatni. Nažalost, i neki drugi su isto mislili ha, ha.
 
Od statusa autsajdera s kojim su sletjeli u Australiju s pobjedom protiv Amerikanaca pretvorili su se u lovce na zlato. Ne na medalju, nego baš na zlato i zato u prvom trenutku nakon finala nisu bili sretni ...
- Nimalo, 10-15 minuta mi smo se osjećali kao da nas je netko ubio, tek ti kasnije na proglašenju počinje dolaziti u glavu da je to što smo napravili nešto veliko.
 
Doduše, kad je krenulo veselje Vujević u njemu nije sudjelovao, barem ne cijelo vrijeme.
- Izvukli su me za dopinšku kontrolu. I ja bih to brzo obavio, ali išlo se po abecednom redu i morao sam čekati da dođe red na mene.
 
Je li vam žao što taj osmerac nije trajao duže na najvišoj razini? Sjećamo se kako je Tomislav Smoljanović davno rekao kako uopće nije mogao gledati iduće Igre u Ateni 2004. jer je osjećao da je trebao biti tamo, a - nije.
- Iskreno, ja sam na tom pontonu u Sydneyju, na proglašenju, mislio da je zlato u Ateni naše, da nam ga ne može nitko uzeti.
 
PREKO SEDAM MORA I GORA
 
Nikša Skelin bio je najmlađi veslač osmerca, imao je 22 godine. Odmah do njega su bili godinu stariji Smoljanović i Francetić, a osam godina je mlađeg Skelina dijelilo od najstarijih u čamcu Boraske, Frankovića i Čuljka.
- Moja prva velika medalja i odmah olimpijska. Ma, sama medalja k’o medalja nije ništa posebno, ali je posebno njezino značenje.
 
Zanimljivo je što njemu prvo padne na pamet kad ga pitate za neko sjećanje iz Sydneyja ...
- Preko sedam mora i sedam gora. Sjećam se da kad smo napokon stigli, nakon što smo letjeli sve skupa nekih 27-28 sati, a većina nas dvometraši, prva misao bila mi je “neću tako skoro ponovo ovdje doći”.
 
Ali brzo je to zaboravio kad je krenulo natjecanje, a najljepša uspomena je ...
- To što smo napravili nešto što nije nitko prije nas, osvojili veslačku olimpijsku medalju za Hrvatsku i još u osmercu. I dvojac pa i četverac se daju sklopiti, ali za osmerac treba puno ljudi. I ja bih rekao da nije dovoljno samo imati kvalitetne veslače, moraš spojiti osam ljudi koji razmišljaju zajedno kao što smo to mi. To je veći izazov.
 
Većina njih će reći kako je zapravo šteta što je svijet upoznao hrvatski osmerac tek 2000. I Nikša je jedan od njih ...
- Bili smo kompatibilni, ali nisu nas prije povezali. Bila je fama “ne može se osmerac” i stalno se to ponavljalo. U tom se trenutku uspjela skupiti kritična masa da se ta priča zakotrlja i to je cijela tajna uspjeha.
 
Igor Francetić bio je jedan od dva američka studenta u osmercu. Kako danas gleda na osvajanje olimpijske bronce?
- Odličan je osjećaj znati da imam taj rezultat “u džepu” i generalno ne prođe ni nekoliko dana da se čovjek ne sjeti. Istina, kad to ostvariš onda postoji i određeni strah da ništa drugo što ostvariš u životu neće izazvati takvu ekstazu, jer teško je u bilo čemu postići tako visoku razinu.
 
Francetić će reći kako je taj osmerac bio “miješano društvo i zanimljiva grupa ljudi”, a što je to što vas je povezalo u kompaktnu cjelinu?
- Mislim da nas je povezao zajednički interes. Svi smo imali veliku želju ostvariti nešto veliko i to je bilo ključno, jer nismo bili prijatelji, neki od nas su se jedva i poznavali prije toga.
 
DANAS BI BILO VIŠE STRAHA
 
Osmorici veličanstvenih kormilario tada 19-godišnji Silvijo Petriško. Je li bilo teško biti kormilar toj posadi?
- Nije jer nisam bio malo dijete koje je prvi put sjelo na to mjesto. Kormilario sam različitim posadama od ‘95. i to je bio nekakav normalan slijed, a imao sam i sreće da me je Srećko Šuk, koji je tada bio izbornik dobro znao, preporučio treneru Čulinu i upao sam unutra.
 
Iako…
- Bilo je tu starijih dečki, neki su imali više seniorskih medalja nego ja nastupa i normalno da je bilo respekta. Trebalo je neko vrijeme da se upoznamo, da osjetim kako razmišljaju, da skužim kad se probude kakve su volje, je li bolje krenuti sa zezancijom ili raditi skroz ozbiljno.
 
Je li bilo u nekom trenutku panike?
- Danas bi možda bilo više straha ha, ha. Tada nam je izbornik Čulin stalno govorio da vrijedimo za zlato, a kad ti netko to usadi u glavu onda vjeruješ. Ako posumnjaš, onda kiksaš.
 
Je li vam žao što se niste okupili za 20. rođendan, još jednom sjeli skupa u čamac?
- Pa bilo bi to lijepo, ali uvijek smo mi tu negdje, nije da se baš ne vidimo. Ja bih rekao da je to bila jedna dobra ljubavna veza i kad smo prekinuli ostali smo si dobri.
 
----------------------------------------------------------------------------------
GDJE SU DANAS BRONČANI? POSADA KOJA IMA DVA LIJEČNIKA
 
Dr. Siniša Skelin (1974.)
- Jedan od dva liječnika u osmercu, oftamolog
Igor Francetić (1972.)
- Nakon studija ekonomije vratio se u Hrvatsku, radi u HAKOM-u
Tihomir Franković (1970.)
- Završio srednju tehničku školu, zaposlen u tvrtki Diagonal u Splitu
Nikša Skelin (1978.)
- Diplomirao elektrotehniku, ima svoju privatnu firmu
Krešimir Čuljak (1970.)
- Završio Kineziološki fakultet, radi u Zagrebačkom veslačkom savezu
Dr. Tomislav Smoljanović (1974.)
- Jedan od dva liječnika u osmercu, specijalist iz traumatologije lokomotornog sustava
Igor Boraska (1970.)
- Završio strojarstvo na sveučilištu Brown u SAD-u, zaposlen u Uniqa osiguranju, ima i svoju konzultantsku tvrtku
Branimir Vujević (1974.)
- Diplomirani inženjer prometa, ali radi kao veslački trener u VK Jadran Zadar
Silvijo Petriško (1979.)
- Zaposlen u Tvrtki Suvremeni materijali i tehnologije koja se bavi poliesterskom proizvodnjom.
Igor Čulin (1963.), trener
- Trener u VK Gusar u Splitu
---------------------------------------------------------------------------
NIJEMCI NISU HTJELI TAJ ČAMAC, ONI S NJIM OSIGURALI IGRE
 
- prvi veliki nastup osmerac je imao na regati Svjetskog kupa u Münchenu 2000., a veslali su u posuđenom studentskom čamcu
- olimpijski nastup naši su veslači izborili u čamcu za koji su kasnije saznali da su ga Nijemci vratili proizvođaču jer nisu bili zadovoljni njime
- olimpijsko zlato je osvojio osmerac Velike Britanije u kojem je veslao i rođeni Zagrepčanin Luka Grubor, a srebro domaćini Australci
- jedino veliko odličje osim olimpijskog, osmerac je osvojio godinu kasnije na SP - srebro. U posadi je tada bio Oliver Martinov umjesto Francetića i Damir Vučičić umjesto Tihomira Frankovića
------------------------------------------------------------------------------
OLIMPIJSKO FINALE
 
1. Velika Britanija 5:33.08
2. Australija 5:33.88
3. HRVATSKA 5:34.85
4. Italija 5:35.37
5. SAD 5:39.16
6. Rumunjska 5:43.89
-------------------------------------------------------------------------------
  PRENOSIMO Sportske novosti FOTO/arhiva