Na Drugom programu Hrvatske televizije u srijedu, 28. listopada, premijerno će se prikazati dokumentarni film "1950. - godina Hajduka i Torcide". Široka će publika film redatelja i scenarista Mate Prlića, producenta Blaža Duplančića, uhvaćen kamerom Milana Latkovića vidjeti točno na 70. godišnjicu osnivanja Torcide na splitskoj Pjaci – piše Đenada Kučković, novinarka JL.
 
Svjedoci tog burnog, strastvenog i gorko-slatkog vremena pričaju o tome kako je došlo do osnivanja Torcide, odakle ideja o imenu te navijačke skupine, o sudbinama igrača i navijača. O filmu, njegovu značenju i sudionicima govori redatelj i scenarist, splitski novinar Mate Prlić.
 
Film "1950. - godina Hajduka i Torcide" snimljen je još 2012., no sada će ga prvi put u cjelini moći vidjeti široka publika. Zašto toliki razmak od snimanja do prikazivanja na televiziji?
- Kolega Blaž Duplančić, inače autor više knjiga sportske tematike, napisao je knjigu o toj slavnoj sezoni 1950., kada je Hajduk osvojio prvenstvo bez poraza, kao jedini klub kojem je to uspjelo u bivšoj državi. Torcida je osnovana tog 28. listopada, dan prije odlučujuće utakmice protiv Crvene zvezde u kojoj je Hajduk pobijedio s dva prema jedan. Razmišljali smo o tome kako bi bilo dobro da uz knjigu kojom se, ustvari, obilježavao 101. rođendan Hajduka imamo i dokumentarac, zaokružimo projekt i to smo i napravili. Nismo filmaši, pa nismo niti razmišljali o nekoj široj varijanti prikazivanja. No kako se bliži 70. godišnjica od događaja opisanih u filmu i kako se pružila prilika da se prikaže na televiziji, odlučili smo je iskoristiti i nadamo se da će gledatelji uživati.
 
U 40-ak minuta, koliko traje film, okupili ste brojne sugovornike, svjedoke vremena. Koga će gledatelji moći vidjeti?
- Mislim da je najveća vrijednost filma što smo u njemu razgovarali s ljudima iz generacije osnivača Torcide, s igračima Hajduka, važnim akterima. Danas, nažalost, više ne možemo snimiti većinu od sugovornika iz filma jer su u međuvremenu preminuli, kao i čitava neponovljiva Hajdukova generacija iz 1950. godine, pa su izjave Vladimira Beare i Stane Krstulovića koje se mogu pogledati u filmu danas sigurno još zanimljivije nego što su bile 2012., kada smo snimali dokumentarac.
 
Među sugovornicima je i povjesničar umjetnosti Duško Kečkemet, jedan od najvećih poznavatelja splitske povijesti.
- Da, on je dao još neku dodatnu dimenziju cijeloj priči, baš kao i Andro Damjanić, fotoreporter koji je snimao utakmice na starom Placu i koji je snimio neke od najvažnijih sportskih fotografija u Hrvatskoj. Išli smo na Korčulu razgovarati s Lovorom Dragojevićem, koji je bio u toj prvoj generaciji Torcide i koji je napravio prvi amblem, grb Torcide...
 
Razgovarali ste i s Mirjanom Žuvelom, suprugom osnivača Torcide Vjenceslava Žuvele. Što vam je otkrila?
- Gospođa Mirjana nam je otvorila dušu i ispričala mnogo toga o životu njezine obitelji. Poznato je da su Žuvela i drugi osnivači Torcide imali velikih problema, proglašavali su ih šovinistima i nacionalistima, pratila ih je Udba. Govorila nam je i o noćnim pretresima stana, teškim trenucima... U biti, osnivanje Torcide Vjenceslava Žuvelu obilježilo je za cijeli život. O tim godinama razgovarali smo i s Antom Ivaniševićem i Slavkom Brničevićem, koji su bili u prvoj generaciji Torcidaša. Stipe Hajduk Valenta, koji je bio predsjednik Torcide nekoliko godina, pričao nam je o svojem ocu Anti Valenti, također jednom od osnivača Torcide.
 
U vašoj priči puno je emocija. Što vas je posebno dirnulo?
- Kada je na promociji knjige i filma legendarni Stanko Poklepović rekao da je knjiga za njega molitvenik i 'svaki igrač koji dolazi u Hajduk triba bi je imat na svom kantunalu i svaki dan pročitat'. Također, sve što smo radili, a ostalo je i mnogo materijala koji nije ušao u film, ima neku povijesnu vrijednost, svjedočanstvo je vremena, trenutaka koji su za Split i Splićane jako važni.
 
Kakve reakcije očekujete od šire publike, koja sada ima prvi put priliku vidjeti film?
- Volio bih, prije svega, da obitelj i prijatelji naših sugovornika budu zadovoljni i da svi koji ga pogledaju steknu dojam o vremenima osnivanja prve navijačke skupine u Europi i jedne od prvih u svijetu. Smatram da je to jedan od ključnih trenutaka u hrvatskom sportu, jedan od ključnih trenutaka navijačkog pokreta općenito. Tih 70 godina velik je razlog za ponos. Hajduk je, može se reći, među prvim klubovima u svijetu imao svojeg 12. igrača.
 
Spomenuli ste kako vas je posebno fascinirao odnos navijača i igrača. Što ste pod time mislili?
- Točno, meni su ti momenti druženja navijača i igrača, bliskost i povezanost, spontanost jako dojmljivi. I to isto govori o jednom gradu, klubu i njegovim ljudima. Danas, iako je navijački pokret vrlo jak, stvari funkcioniraju drugačije i takve situacije bliskosti gotovo su nemoguće.
 
I vi ste navijač Hajduka. Koliko vam osobno znači ovaj film?
- Radio sam u raznim medijima, sada sam urednik i suvlasnik jednog portala, ali ovaj projekt mi je posebno upečatljiv i važan jer sam imao priliku upoznati ljude koji su važni za povijest Hajduka i samog Splita te kamerom za vječnost zabilježiti njihova svjedočanstva, koja će biti sve vrednija kako bude prolazilo vrijeme.
 
PRENOSIMO Jutarnji list FOTO Božo Radić/CROPIX, Gol.hr