Ponajbolji vezni igrač svijeta sa 30 godina dostigao je svjetske vrhove. Kako živi dane slave, ali i one razočaranja, kako mu je u glamuru Reala, ali i sa stalnim prozivanjima u Hrvatskoj, otkrio je novinaru Robertu Matteoniju u velikom razgovoru za SN
 
Posljednji intervju SN-u dao je prije osam mjeseci. Puno se toga od tada dogodilo u karijeri Luke Modrića. Mnoštvo je tema oko Reala i reprezentacije, nogometa i osobne mu svakodnevice, ugodnih priznanja i nelagodnih (pravosudnih) situacija, velike podrške navijača i medija u Madridu te kontinuiranih osporavanja dijela domaće javnosti. O svemu je tome Modrić prozborio bez ograda, svjestan da ne može mijenjati druge, ali može iznijeti svoje stavove pa, kako kaže, neka ljudi imaju punu sliku da lakše donose zaključke.
 
Jeste li ponosni, Modriću, kad pogledate sliku desetorice na pozornici Kongresne dvorane u Zürichu, kojoj je za idealni okvir nedostajao tek golman Neuer?
- Jesam, ponosan sam i ta će me slika, upotpunjena doživljajima iz Züricha, pratiti zauvijek. Počašćen sam što su me nogometaši uvrstili u tako probrano društvo velikana koji pišu povijest nogometa. Nemam što kriti, bio sam jako uzbuđen otkad sam doznao za to priznanje, a pogotovo cijelog ponedjeljka u Zürichu. Sada sam osjetio taj ugođaj i dat ću sve od sebe da se i iduće godine nađem u istom društvu...
 
Dok vas drugdje slave, kod nas plamte rasprave oko zasluženosti ovog priznanja?
- Ha, iskreno rečeno, ne znam što bih o tome trebao kazati. Uvijek se kod nas vode rasprave, pa sam tako i ja često temom. Hoćemo li pošteno reći, ne sjećam se da je lani, kada sam bio uvršten u drugu najbolju momčad svijeta, bilo tako živih rasprava da sam trebao biti u prvih 11, s obzirom na to da sam osvojio naslov prvaka Europe, Španjolski kup i Europski superkup. I bez lažne skromnosti, igrao sam jako dobro u toj pobjedničkoj Realovoj postavi. Sada kada sam unutra, eto, odmah se mnogi kod nas uzbude, kao da im je krivo...
 
Koliko vam smeta ta nelogičnost da vas u Hrvatskoj najviše osporavaju?
- Priznajem, na početku inozemne karijere znala mi je zasmetati ta velika količina kritika na moj račun, prije svega zato što se kontinuirano događala svejedno kako igram. Svaki čovjek, barem po meni, teži tome da ga priznaju njegovi ljudi, pored svih onih u inozemstvu koji ti ne skrivaju veliki respekt. Pitao sam se tada što to treba napraviti da osjetim kako i naši ljudi prepoznaju moje dobre igre i napose trud, da budu pozitivniji prema meni kao što su blagonakloni prema drugima. No, nije mi trebalo dugo vremena da shvatim kako zapravo nije bitno kako odigram i koliko se trudim. Postoje oni koji te u startu, iz nekih svojih razloga tretiraju negativno, svejedno govorim li o trenerima, svekolikim komentatorima i svim onima koji su uvjereni da jako puno znaju pa žive od toga, da su oni ti koji dijele lekcije poznatima. Nakon godinu-dvije sam se navikao i uvidio da tu nema stručne procjene, nego prevladavaju predrasude, osobni animoziteti, samodopadnost, banalne diskvalifikacije. Zato me više to doista ne dira...
 
Što je, po vama, uzrok takvom negativnom stavu prema vama?
- Ne znam, trebalo bi pitati one koji stalno forsiraju da nisam hrabar u igri, da se skrivam, odigravam ziheraški, više-manje sve suprotno od onoga što mi u Europi komplimentiraju kao vrline. Znam samo da treniram i igram najbolje što mogu, u klubu i reprezentaciji, korektno se odnosim prema svima, nisam sklon ikakvim verbalnim ekshibicijama po medijima, ne prozivam nikoga, vodim miran obiteljski život. Stoga mi je teško proniknuti uzroke kontinuiranih omalovažavanja.
 
Progovorio je Luka u intervjuu na četiri stranice i o kompliciranoj mu 2015. godini, ozljedama, teškim mjesecima bez igre, promjenama trenera u Realu i u reprezentaciji, suradnji sa Zidaneom i Čačićem, o statusu miljenika u Madridu, prognozama za EURO... (više u tiskanom izdanje Sportskih novosti).
 
PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Robert  Matteoni FOTO Getty