INTERVJU Josip Čop - Četvrti mandat glavnog tajnika

 

 

 

Josip Čop na mjestu je glavnog tajnika neprekidno od 2005. i najdugovječniji je glavni tajnik HOO-a. Bivši športaš, športski djelatnik, dužnosnik i diplomirani ekonomist, karijeru u HOO-u započeo je početkom 1999. na mjestu izvršnog direktora. Već 2001. na pet mjeseci preuzima i dužnost vršitelja dužnosti glavnog tajnika. Sljedeće tri godine direktor je Ureda za programe lokalnog sporta HOO-a, pa opet preuzima funkciju vršitelja dužnosti glavnog tajnika.

 

Naime, nakon prvog glavnog tajnika HOO-a, Slavka Podgoreleca, koji je tu dužnost obnašao više od devet godina, za funkciju glavnog tajnika u krovnoj športskoj organizaciji nastupilo je turbulentno razdoblje u kojem su se na mjestu prvog operativca HOO-a promijenila tri glavna tajnika i dva vršitelja dužnosti. 

 

No, od studenog 2004. kada Josip Čop drugi put postaje vršitelj dužnosti odnosno od sredine 2005. kada je izabran na svoj prvi mandat glavnog tajnika, pozicija glavnog operativca HOO-a bilježi dvanaestogodišnji kontinuitet rada koji se nesumnjivo ogleda kako u rastu broja olimpijskih odličja tako i u neprekidnom razvoju sustava ulaganja u športaše.

 

Uz sve nabrojano, Josip Čop marljivi je kroničar zbivanja u Hrvatskom olimpijskom odboru i hrvatskom olimpijskom pokretu. Kroz uvodnike, njih ukupno 51, uz čitatelje časopisa „Olimp“ neprekidno je od trinaestog broja, odnosno, od prosinca 2004. godine.

 

 

 

- Da, dobro ste konstatirali. U prvom dvanaestogodišnjem mandatu osvojeno je 16, a u drugom, „mom“ 28 me dalja ili 75 % više. Šport je egzaktna djelatnosti. Nema tu onog: „baš sam htio“ ili „bilo je blizu“. Tu ili si prvi jer imaš najbolji rezultat ili si pobijedio jer si postigao gol više. Ovakav, progresirajući športski trend povećanim brojem osvojenih medalja, bar dijelom pripada i stručnim službama HOO-a kojima sam na čelu. Iznijet ću samo nekoliko informacija u korist tome: do 2005. postojala su dva razvojna programa za športaše - Razvojni program II i VI (olimpijski) s oko 150 - 160 športaša. Danas u šest Razvojnih programa imamo u prosjeku oko 440 športaša. Prije mog dolaska nije postojao niti jedan razvojni program za trenere, danas u šest Razvojnih programa za trenere obuhvaćamo sedamdesetak trenera. Projekti Olimpijskih igara bili su dvogodišnji, mojim dolaskom postaju četverogodišnji (olimpijski) projekti u koje momčadske športove uključujemo jednako tako kroz četiri godine (od Projekta Rio 2016. godine). Poboljšali smo redovne programe na način da svi športaši u našim programima, uz sredstava namijenjena pripremama i natjecanjima mogu koristiti sredstva za objekte, športsku opremu, specifičnu športsku opremu, stručni rad, fizioterapeute, psihologa, vitaminizaciju, dopunsku prehranu, što govori o značajnim pomacima u  radu HOO-a, krovne športske organizacije koja zaista djeluje kao servis športu i športašima.Koncentracija svih stručnih službi na jednom mjestu (Dom športova) također je moja inicijativa. Iznjedrili smo niz novih programa na lokalnoj razini. To su uz Aktivne zajednice i Od sportske škole do OI, Olimpijski festival dječjih vrtića Hrvatske (moj osobni projekt), Odaberi sport, HOD, MOD, te osnivanje Zaklade hrvatskih športaša, Hrvatskog fair play odbora, Komisije športaša, Nagrade za životno djelo Matija Ljubek, Nagrade Dražen Petrović za najveću nadu hrvatskog športa i nastojanje da Hrvatska olimpijska akademija bude institucija koja će stručno usavršavati športske kadrove, novu organizaciju stručnih službi HOO-a i niz drugih aktivnosti. Eto to je, ukratko, rezultat ovog dvanaestogodišnjeg mandata plus otprilike godine dana kao vršitelja dužnosti glavnog tajnika HOO-a.Vatra i voda, toplo i hladno, mirnoća i agresija, državničko i športsko iskustvo. To vam je ukratko slika mog Predsjednika i mene kao primjer dobre simbioze u kojoj postoji i potrebna kemija. Odnos građen prije svega na lojalnosti i povjerenju. Razgovaramo o svemu, ponekad smo različitih mišljenja i pogleda, ali baš sve gradimo na dogovoru. Moj prostor baš nije „športska politika“, a tu Predsjednik ima puno iskustva. Mislim da je natječaj pokazao da je opredjeljenje Predsjednika jasno značilo da ista ekipa želi odraditi još jedan mandat te se, eto, na ovaj natječaj nije javio nitko osim mene.

 

 

- Prije četiri godine počelo je crnilo za hrvatski šport. Nažalost, sve u što se politika upetlja ona to negativno inficira i samo je pitanje vremena kada će se sustav početi urušavati. Politika ministra Jovanovića, koja je imala dobar support u njegovom, ali i kasnijim pomoćnicima za šport, bila je gotovo pogubna. No, definitivno najgore vrijeme za hrvatski šport bilo je vrijeme kada je pomoćnik ministra za šport bio onaj u mandatu gospodina Mornara i Šustera (s tim da moram napomenuti da su oba ministra bila pozitivna prema športu). Nažalost, pronašao je neke svoje istomišljenike koji i danas rade u Središnjem državnom uredu za šport. Spomenuti pomoćnik ministra za sport gotovo je devastirao hrvatski šport, krovne organizacije, njegov sustav. Ipak, najgori atak bio je onaj na SPTV 2013. godine. U to vrijeme SPTV je imala gotovo 5 milijuna kuna prihoda od prodaje marketinškog prostora, a nakon tih bezumnih i bezrazložnih napada gotovo osam puta manje. Očito je SPTV unijela neki „nered“ u uobičajene „poslovne aktivnosti“ onih koji su mislili da će njihovo zlatno doba novčanih berbi trajati unedogled, a mnogi od tih radili su privatne projekte s opremom i tehnikom nacionalne televizije. Sportska televizija iznjedri 4000 sati programa godišnje s 11 ljudi, potroši pritom oko 12 milijuna kuna sa svim obvezama, a nacionalna televizija proizvede 900 sati športskog programa s više od 80 angažiranih ljudi i s preko 80 milijuna kuna pretplatničkog novca. I tu nastaje problem, pitanja, pa i odgovornost. Projekt Sportske televizije je preživio. Projektom restrukturiranja, usvojenom na Vijeću i Skupštini HOO-a, stabilizirat će se njezino poslovanje i uz pozitivan stav, prije svega svih dionika u športu, ali i nekih ministarstava, prvenstveno turizma, kulture te znanosti i obrazovanja, pokazat će se i dokazati da je taj elektronski medij neophodan za promociju hrvatskog športa, naglašavam, hrvatskog športa. Kao odgovorna osoba tvrdim, da nikad, baš nikad, niti jedna kuna sredstava namijenjenih SPTV nije bila plaćena iz proračunskih sredstava. Pa zar mislite da gospodin Jovanović, a kasnije i spomenuti pomoćnik ministra za šport nisu poduzeli sve ne bi li dokazali nešto što nije bilo dokazivo, pa su nam slali nadzore, inspekcije, kontrole, tužbe i optužbe. Svi njihovi neargumentirani napadi i laži bile su pravomoćnim rješenjima pobijeni i na Višem upravnom sudu i na Prekršajnom sudu. HOO ima (svakodnevnu) internu reviziju, Nadzorni odbor, Komercijalnu reviziju, Proračunski nadzor i, HOO još nikada nije dobio bilo kakav drugi revizijski nalaz osim bezuvjetnog.

 

 

- Gospođa Janica Kostelić postala je Državnom tajnicom Središnjeg ureda za šport, HOO je to podržao i naši odnosi s njom iznimno su korektni. Nažalost, „naslijedila“ je cijelu postavu Uprave za šport iz nekadašnjeg MZOS-a i raditi u tom okruženju nije joj nimalo lako. Janici je uspjelo nešto grandiozno, veliko, a nevjerojatno potrebno. Nije dopustila „dobrohotne sugestije sa strane“ već je odlučno i neprikosnoveno odlučila hrvatskom športu (a to znači športašima) omogućiti kontinuitet transfera planiranih sredstava prema krovnim športskim udrugama. Za funkcioniranje športskog sustava to je osnovni preduvjet da on radi i djeluje i zato Janici zahvaljujem na tome. Janica može biti upamćena i po drugim stvarima, osim kao kraljica olimpijskih medalja, a to je da važnim dionicima u športu da puno više (potrebnog) novca negoli je to sada slučaj. I još nešto. Bilo bi dobro da s ljudima iz različitih razina funkcioniranja športa sjedne za stol, te da zajedno rade na predlaganju novih, a za šport važnih dokumenata, programa i projekata koji će biti usmjereni boljem statusu športa u Hrvatskoj. Jer, ako je netko to zaslužio, hrvatski športaši u svakom slučaju jesu.

 

 

- U HOO-u je udruženo 44 olimpijska i 29 neolimpijskih športova, športske zajednice, udruge i ustanove. Realnost je da nikad športaši iz jednog športa neće biti jednaki športašu iz drugog, makar su osvojili istu razinu europskog, svjetskog ili olimpijskog odličja.Vi im, kao krovna institucija, možete dati isti status, i stipendiju, i kategorizaciju, država svoju novčanu nagradu po kriterijima koje ima, i savez i klub mogu učiniti isto, no nažalost, stvarnost će pokazati da braća Sinković, Sara Kolak, Damir Martin, Sandra Perković, Šime Fantela i Igor Marenić i mnogi drugi, neće od športa zaraditi kroz cijelu svoju športsku karijeru kao, na primjer, jedan Modrić u tjedan, eventualno u mjesec dana. Možda su u malo boljoj poziciji momčadski športovi, ali i između njih je ogromna (financijska) razlika. 

I tu sad dolazimo do onoga za š to se zalaže HOO. A to je da športaši, za vrijeme svoje (rezultatski) uspješne karijere, a i kasnije, do 65. godine imaju sličan status kao djelatnici u kulturi. Je li logično da netko tko u nekom našem kazalištu odigra možda u jednoj ili nijednoj predstavi u tijeku godine dana, ima zajamčenu plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje do svoje 65 godine, a da netko tko je pronio glas Hrvatske na planetarnoj razini što ostvari do kraja športske karijere (oko 35 godina) - ostvari, a nakon toga postaje problem i socijalni slučaj. A upravo se to često događa. Mi nismo za to da se kulturi uzme već da se športu da.

HOO je pokrenuo i Projekt obrazovanja športaša tijekom i nakon športske karijere kroz program „Karijera nakon karijere“. Nažalost, danas se športaša uči da ne može postići vrhunski rezultat ako nije fokusiran samo i jedino na šport. Pogrešno. Danas športaš može učiti i polagati ispite „na daljinu“ putem informatike i samo školovanje je prilagođeno njegovom trenažnom procesu. U tom pogledu apeliram na sve odgovorne dionike u športu, a prije svega na trenere, da promjene način razmišljanja i omoguće vrhunskim sportašima da grade i športsku i akademsku (egzistencijalnu) karijeru.

 

 

 

- Osnova športskog djelovanja HOO-a najizravnija je kroz njegove programske aktivnosti:

 

• želimo još poboljšati redovne programske aktivnosti i to kroz športski i financijski dio;

• radimo analizu Razvojnih programa za športaše s idejom da ta analiza pridonese još boljoj konzumaciji programa od strane korisnika;

• takva analiza, nadamo se dovršena do kraja godine, bit će učinjena i za razvojne programe za trenere i s jednako tako, nadamo se, boljim učinkom za njihove korisnike;

• nakon ZOI Pjongčang radit ćemo na poboljšaju zimskog olimpijskog Projekta ZOI Peking 2020.;

• naravno, i po završetku OI Tokio čekaju nas poboljšanja projekta narednih ljetnih olimpijskih igara.

 

- Radna grupa HOO-a, na čelu s dvije dopredsjednice zadužene za zimske odnosno ljetne olimpijske športove, završila je razgovore sa svim savezima olimpijskih športova (razgovori sa savezima neolimpijskih športova slijede), kako bi se detektirali strateški problemi nacionalnih športskih saveza i to po temama - sustav planiranja; kadrovi i edukacija; sustav natjecanja; promocija športa; posebni projekti i financiranje. Slijedi prezentacija istraživanja koja će se prikazati na Vijeću, s prijedlogom određenih mjera koje bi trebalo poduzeti u narednom razdoblju. Planiramo i određene zahvate u organizaciji rada stručnih službi HOO- a. Naš je kadar prilično star - imamo 20 djelatnika starosti između 51 i 60 godina te sedam starijih od šezdeset, što je gotovo 50 % kadra stručnih službi HOO-a. Stručno i kvalitetno ekipiranje jedan je od ciljeva u narednom mandatu. Sve što je napravljeno u posljednjih 12 godina rezultat je rada jedne ekipe, a ta ekipa moji su suradnici, pomoćnici glavnog tajnika, voditelji ureda ili odjela, zapravo svi djelatnici stručnih službi HOO-a. Zato je i mjesto i vrijeme za pohvaliti ih i zahvaliti im se. 

Isto tako, želim istaknuti i iznimno dobru suradnju s članovima Vijeća i Nadzornog odbora HOO-a te svim kolegicama i kolegama koji se bave športom na lokalnoj razini.

 

 

- Europska unija otvorila je priliku za dodatna ulaganja u šport iz programa EU koji se odvijaju kroz centralizirane i decentralizirane programe. HOO je centralizirane programe u nadležnosti Europske komisije iskoristio sudjelovanjem u projektima ukupne vrijednosti 12,7 milijuna kuna. Nažalost, kada govorimo o decentraliziranim programima njih nismo konzumirali jer se oni mogu realizirati sredstvima kojima upravlja državna uprava (za određenu namjenu, a u namjeni nema športa). HOO je zahtijevao od državne uprave da uvrsti šport u operativne programe za razdoblje 2014. - 2020. Da je to učinjeno danas bi brojni problemi u području športa bili na dobrom putu da budu riješeni. Nažalost, to se nije dogodilo, pa sada nastojimo da državna uprava šport uvrsti u operativni program za razdoblje 2021. - 2028. godine.

 

Pred HOO-om je izrada i donošenja Nacionalnog programa športa i Zakona o športu. Koja je uloga HOO-a u izradi Programa i Zakona i koje stavke planirate u njih ugraditi? 

 

- Hrvatski olimpijski odbor jedini je u Hrvatskoj donio tri dokumenta važna za šport na nacionalnog razini, a kao putokaz k rješenju za određivanje sustava športa, vrednovanje i bolje financiranje športa: Nacionalni program sporta 2014. – 2022., Strateški plan razvoja športa i olimpijskog pokreta te Prijedlog mjera za unapređenje statusa športa u Republici Hrvatskoj. Dopredsjednica HOO-a, gospođa Čorak, predsjedavajuća je Radne grupe (Središnjeg državnog ureda za šport) za izradu Nacrta prijedloga Nacionalnog programa športa, a gospođa Vrbek je članica Radne grupe za procjenu učinaka postojećeg Zakona o športu i izradu prijedloga Nacrta novog Zakona o športu. HOO, kao krovna športska organizacija, organizira sastanke i okrugle stolove sa svojim članicama o ove dvije iznimno važne teme, jer smatramo da se radi o dva krucijalna dokumenta o kojima će ovisiti status športa u Hrvatskoj. Pozivamo Središnji državni ured za šport da ne dopusti da se ti dokumenti kreiraju u uredima i interesnim grupama, već da se akceptiraju svi dobri, stručni i argumentirani prijedlozi koje će predložiti „oni s terena“, jer upravo ti ljudi najbolje znaju kako šport najbolje funkcionira, kako ga valorizirati na dostojan i zaslužen način.

 

 

- Mislim da smo svi svjesni da je došlo do smjene generacija u skijaškom športu i da će, objektivno, proći dosta vremena da Hrvatska ponovno bude konkurentna u ovom športu. Dao Bog da griješim, no cikličke promjene prisutne su u svakom športu što znači da skijanje nije iznimka. Naše procjene govore da će na ZOI Pjongčang sudjelovati cca 10 sportaša, a medalju nije realno očekivati.

 

 

- I po tom ću pitanju biti, čini mi se, prilično realan. Jesam športaš i uvijek vjerujem u pobjedu, no, ruku na srce ovakav športski uspjeh teško će se ponoviti. Volio bih da griješim jer bi, kako vi velite, uistinu bilo lijepo mandat završiti s medaljom više nego u Riju.

 

 

- Da, još sam športski aktivan. Rekreativno igram mali nogomet, zaigram i tenis. Ali, uz to još barem jednom do dva puta tjedno trčim i vježbam. To je moj ritual za izbacivanje stresa, briga, problema. Trenirajući, u glavi vodim polemike, koncipiram odgovore na upite, tražim poboljšanja za nove projekte o kojima razgovaram s mojim suradnicima. Ljeti, kada sam na godišnjem odmoru, svaki moj dan počinje trčanjem i vježbanjem. Šport jednostavno živi u meni i baviti se njime iznimno je dobar osjećaj.

 

 

- Bit ću iskren i reći da odlazim na natjecanja koja ne mogu izbjeći. Naime, želim zadržati korektnost prema svim športovima i športskim rezultatima,

pa ne bi bilo u redu da odem samo na neke utakmice, odabrane, a na neke ne. Zato zamolim članove Vijeća ili svoje pomoćnike da odu te na takav način „pokrivamo“ sva natjecanja. Još uvijek sam štreber, učenik, student i dio svog slobodnog vremena provodim u svom „uredu u stanu“ gdje, s olovkom u ruci, pišem, zapisujem misli kojima želim riješiti neki problem, pripremam se za poboljšanje nekog novog programa ili projekta. Uglavnom, radni ured na poslu zamijenim onim doma. Svoju prisutnost u športu želim obilježiti pozitivnim stvarima tako da iza mene ostane puno dobroga i pozitivnog u športu. A sve to radim u miru, nenametljivo. Da to nešto znači potvrđuje i ovaj četvrti mandat na poziciji glavnog tajnika HOO-a zbog kojeg sam iznimno ponosan i sretan. 

 

PRENOSIMO Časopis Olimp (broj 63) PIŠE Tajana Obradović FOTO Romeo Ibrišević