EN
HR
RASPAD SISTEMA: Košarkaši Cibone izgubili su u Ljubljani od Ilirije 83:66 u drugoj utakmici razigravanja za ostanak u ABA ligi te su prvi put od njezina osnivanja ispali u niži rang tog natjecanja. Tome je prethodio poraz 93-88 u prvoj utakmici odigranoj u Zagrebu. Potvrdi konačnog pada nekadašnjeg dvostrukog prvaka Europe svjedočio je i veliki Luka Dončić – piše Predrag Žukina, novinar Jutarnjeg lista.
NESTANAK I ŽIVOTARENJE
Za podsjećanje, momčad Josipa Sesara je regularni dio lige završila na predzadnjem mjestu na ljestvici, sa samo četiri pobjede u 30 kola. Cibona je u ABA ligi igrala od njezina osnivanja 2001., titulu prvaka osvojila je 2014., a još triput je igrala finale. Sada je dotaknula samo dno iako godinu za godinom ponavljamo tu konstataciju. Možda je takvo nešto ružno reći, no Dražen Petrović prevrće se u grobu. Kao da su u mračnom grobu osjećaju se i mnogi od onih koji su bili akteri nekadašnjih zlatnih i trofejnih dana zagrebačkog kluba, kad je Cibona doslovno drmala Europom. Tko bi onih davnih osamdesetih mogao i pomisliti da će se jednog dana dogoditi nešto ovakvo? Nažalost, najgore noćne more postale su stvarnost. Draženov brat Aco jedan je od onih koji sigurno pate, no želio se ograditi od komentara "jer nisam u potpunosti upoznat sa stanjem u klubu". Iz njega se mogla izvući tek štura i zapravo katastrofična konstatacija:
- Možda je i bolje da klub kao što je Cibona nestane nego da ovako životari.
NISKE GRANE
Sigurno je da Aco ne priželjkuje zaista takvo nešto. To je najvjerojatnije posljedica njegove revoltiranosti onim što je doživio klub kojem je dao svoje najbolje igračke dane i klub koji je oduvijek bio jedna od perjanica zagrebačkog i hrvatskog sporta.
Puno su susretljiviji za analizu pada nekadašnjeg giganta bili neki drugi akteri zlatnih dana. Danko Cvjetićanin počeo je od osnovne postavke:
- Jako je žalosno što je klub takve tradicije i takve nekadašnje kvalitete spao na tako niske grane. I dalje je Cibona četvrti klub u Hrvatskoj, odavno ne igra u Europi i sad bi trebao igrati u drugoj regionalnoj ligi. Momčad je ove sezone bila izgubljena, u rezultatskom i igračkom smislu neprepoznatljiva, i sve je to na kraju ispalo u potpunosti degradirajuće. Imali su očajan sustav igre, financijska je slika i dalje katastrofalna i nitko ne zna kako se to može promijeniti. Jako mi je žao što se takvo nešto događa već godinama. Nije to nikakav problem, klub će se vratiti u prvu regionalnu ligu, no takvo se nešto nije smjelo dogoditi. Nije se zapravo smjelo dogoditi sve ono što se već godinama događa. Poraz na terenu i na sportskom planu, kao ovaj što se dogodio, sam po sebi nije nešto strašno, strašno je to čemu već godinama svjedočimo jer klub iz godine u godinu lagano i sustavno tone i nitko ne pronalazi adekvatno rješenje da se takvo nešto zaustavi.
Razmišljanja Željka Pavličevića na sličnom su tragu te se i on teško miri sa situacijom u kojoj se Cibona zatekla:
- Jednom riječju, to je tragedija. I Lokomotiva je nekad ispala u drugu ligu i to je nešto što je u potpunosti dio sporta, no momčad je ove godine bila totalno raštimana, mijenjao se trener, puno se toga negativnog događalo. Najgore od svega je što je klub bio i jest na granici živog i neživog. I u nogometu se takvo nešto događalo mnogim velikim klubovima, u sportu si nekad gore, nekad dolje, no Cibona si to nije smjela dopustiti. U ovom konkretnom slučaju, problem je negdje drugdje, u toj poluprivatnoj ligi. Otkud je doletio taj Dubai? Čelnici kluba nisu se dobro postavili na onom sastanku na kojem se dogovaralo o onome što slijedi oko doigravanja.
OČAJNO STANJE
Oni koji su ondje bili prisutni trebali su to uraditi u skladu s tradicijom i rejtingom kluba. Da nije ušao taj Dubai, Cibona ne bi ispala. Htio to netko priznati ili ne, ABA liga bez Cibone nije ista, ne bi to bila ni bez Splita, to su dva kluba koja ne bi smjela dezavuirati svoje rezultate. Kakva je to, uostalom, liga koja nikamo ne vodi?! Situacija je u njoj potpuno konfuzna i nedefinirana. Svaka čast Iliriji, oni su na terenu u dvije utakmice bili bolji, zaslužili su ulazak u ligu i tu ništa nije sporno. Ponovit ću još jednom, sporan je nastup onih koji su predstavljali klub na sastanku.
Emocije su prevladale kod mnogih kojima je Cibona prirasla srcu, no nije to slučaj sa Zoranom Čuturom:
- Ne bih to nazvao nekom tragedijom, ta se riječ treba upotrebljavati za neke druge stvari u životu. Sport i tragedija ne idu u istu rečenicu osim ako se na sportskom terenu ne dogodi neka stvarna tragedija. Godinama je prisutna ta silazna putanja i ovo što se sada dogodilo samo je logični rasplet. Poslije svega čemu smo godinama svjedočili, ništa me više ne čudi. Što bi sada trebalo uraditi? Ne znam. Neki bi ljudi, a ne znamo niti koji, trebali sjesti i vidjeti što dalje. Tko je i za što odgovoran? Nemam pojma. Nažalost, ne radi se ovdje samo o Ciboni, teško je odrediti što i kako dalje u ovom kaotičnom trenutku u hrvatskom sportu. To je samo refleksija općeg stanja u društvu. Volio bih reći da mi je žao, no uopće mi nije žao, ja sam svoje emocije prema ovom klubu odavno amputirao.
Radost loptanja pod obručima nestala je iz Draženova doma. Što i kako dalje, nitko ne može reći sa sigurnošću ...
Izvor: SN/JL Foto: R. Goršić, D. Krajač, L. Gerlanc, J. Moler/CROPIX
