RAZGOVOR S POVODOM: Imamo 88 članica nisu sve jednako financirane, ali ne može ni 5 saveza imati poseban status mimo pravila

SINIŠA KRAJAČ Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) na početku svog drugog četverogodišnjeg mandata o problemima i dobrim stvarima u prethodnom razdoblju, financiranju sporta i planovima za iduće četiri godine – piše Dean Bauer, novinar Sportskih novosti i član Izvršnog odbora HZSN.

Premda nam nije bio nepoznat niti ranije, ovog smo čovjeka najbolje upoznali u doslovno prvim danima 2021. godine. Iskreno, "razoružao" nas je spojem agilnosti, logike i jednostavnosti. Bilo je to doba malo nakon Nove godine 2021., a ujedno i tek koji dan nakon razornog potresa koji je "sravnio sa zemljom" Petrinju, cijelu Banovinu. U ruševinama je bilo sve, pa tako i sportski objekti, tereni. Naravno da je u prvim danima primarno bilo zbrinuti ozlijeđene, osigurati hranu i vodu, pronaći krov nad glavom usred zime za sve koji su bez doma ostali ...

Malo je tko tada razmišljao o sportu čija je infrastruktura također stradala, ali opet u pokušaju i što lakšeg psiho-fizičkog nadvladavanja traume, nije baš ni to bilo posve nebitno. Bilo bi lijepo osigurati djeci, sportašicama, sportašima tog kraja da i u to zlo doba nastave s treninzima. Da sportu ne okrenu leđa, da time pa makar i za trenutak zaborave na stradanja oko sebe. Možda sitan, ali bitan koračić, znamen povratka života.

Tu je iskočio Siniša Krajač, u ono doba u HOO-u pomoćnik glavnog tajnika za lokalni sport.

- Dolje imamo hrvače, gimnastičare, školsku djecu, pa trenere ... nemaju sad gdje trenirati. Idemo odmah nešto napraviti. Ne obećavati, raspisati natječaj za radove, tražiti lokacijske dozvole i graditi velike objekte. To će doći na red, ali sportaši i djeca trebaju prostor sad! Ne za 2-3 godine - tako nam je zborio tada Siniša Krajač.

Operativan i brz, neke od osobina koje je vjerojatno izbrusio dodatno i u Hrvatskoj vojsci iz koje je došao/vratio se u sustav sporta 2001., bacio se na posao. Nije prošlo ni mjesec i pol od tog našeg razgovora, iznesene ideje, kada je u Petrinji otvorena dvorana. Dvije u biti, montažne. Jedna od 400, druga od 200 četvornih metara. Ništa glamurozno, ali funkcionalno. Krov nad glavom. Sjajno. Iz Zagreba bi to možda izgledalo kao sitan šatorčić, ali za Petrinju sredinom ožujka 2021. je to bila... Arena. Za život sporta.

Dva mjeseca kasnije, Siniša Krajač izabran je (ne zbog ovog primjera) za glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora. Prije koji je dan reizabran na dužnost, s novim četverogodišnjim mandatom, do 2029. Brzina, kreacija i konkretnost - sjajne odlike za prvog operativca HOO-a, koje su Siniši Krajaču poprilično i ustrebale jer taj prvi mandat je bio sve samo ne običan. Počeo je još u pandemiji, kasnije je bio postpandemijski. Poseban i zbog čak troje OI u jednom mandatu (Tokio 2021, ZOI u Pekingu 2002. i Pariz 2024.)

- Više bih volio da drugi ocjenjuju kakav je bio taj prvi mandat, ali mislim da je bilo i više no uspješno - u startu će naš sugovornik.

- Uspjeli smo nadvladati sve probleme. Poslije pandemije su u stvari počeli problemi. Trebalo je ponovo pokrenuti cijeli sport. Zato bih ocijenio, s obzirom na okolnosti, da je sve proteklo čak i odlično. Naravno, dobar dio toga je pomogla i Vlada Republike Hrvatske. No, uz sve što je navedeno, u protekle četiri godine smo imali još i puno tehničkih stvari. Zbog potresa, Dom sportova je morao u obnovu, a to je značilo da moramo pronaći novi prostor za HOO. Počeo nam je "pucati" informacijski sustav s novom količinom podataka koje su ga jednostavno zagušile. Puno se toga promijenilo u onih nekoliko mjeseci rada od kuće, za pandemije i potresa i svega što nas je pogodilo. Morali smo kupiti ovaj novi prostor u kojem smo sada, urediti ga, pronaći povoljnu cijenu...

Ovaj prostor je kupljen novcem Vlade RH ili kreditom ...?

- Mi smo kao HOO ušli u kredit, a naravno da smo dobili odobrenje od tadašnje ministrice Nikoline Brnjac. Godišnje je to negdje oko 500.000 eura Vladinih sredstava plus još naša sredstva. Mislim da je to na nekih 11 godina. Bitno da je HOO prvi put sada vlasnik svojeg prostora. Jednako tako, morali smo "udomiti" i 20-ak nacionalnih saveza koji su isto bili smješteni u Domu sportova. Jako stresno i turbulentno razdoblje, ali na kraju smo svi zajedno završili jedan uspješan mandat.

Postoji li nešto čime niste zadovoljni, što biste možda napravili drukčije ili niste dospjeli...?
- Zadovoljan sam jako, ali s druge strane sam ljutit na samog sebe. Zato jer ono što poprilično potenciram, upravo ja nisam napravio. Nisam zadovoljan s našom promocijom, informiranja unutar kuće i prema van.

Želite reći da se o HOO-u piše, izvješćuje samo onda kada se piše, govori ružno, kreiraju skandali?
- Tako je. Ma, neka se o svemu govori, nemam problema s tim, ali ti isti ljudi u HOO-u rade strahovito velik posao. Nama je samo u nacionalnim sportskim savezima više od 1000 ljudi na plaći. Ponosimo se našim razvojnim programima, trenerima, podizanjem plaća zaposlenika. Inače, u HOO postoji strogo pravilo. Prvo se plaćaju stipendije sportašima, trenerima, pa plaće u nacionalnim savezima, zatim plaće zaposlenicima HOO-a, plaće direktorima HOO-a, a zadnji je glavni tajnik. Ne govorim to zbog samopromocije nego zato jer smatram da je to hijerarhijski red koji moramo poštovati. Mi smo tu doista zbog sporta i sportaša. Nije floskula - naglašava Siniša Krajač.

Na zadnjoj je Skupštini HOO-a, u prosincu 2024. usvojen proračun za ovu godinu u iznosu 53,8 milijuna eura.
- Od Ministarstva turizma i sporta će biti 53,5, a s našim sredstvima ukupno 54 milijuna eura.

Taj udio vlastitih sredstava, marketinški se i ne čini baš osobito visok.
- Malen je sada jer su sredstava koja izdvaja država naglo i silno skočila. Čak 150% što je za svaku pohvalu i tu zahvaljujemo Vladi i premijeru što imaju sluha za sport. Ono što je bilo ključno također je što su se za vrijeme bivše ministrice, Nikoline Brnjac, otvorili prostori, sredstva za klubove. Paralelno s time bi trebalo i neke zakonske regulative uskladiti s ulaganjima u sport. Zato jer ne mogu ni klubovi, ni savezi sve pravdati u onom obujmu u kojem im sad naglo dolazi prihod. Bilo bi dobro to uskladiti na način da s određenim dijelom sredstava klubovi mogu raspolagati za igrače recimo i slično. Sve kako bi klubovi preživjeli. To moramo uskladiti, mi na svojoj razini, Ministarstvo turizma i sporta na svojoj razini.

Dolazimo do jednog od većih problema u HR sportu - klubovi. Nije tajna da dok su nacionalni savezi relativno jako dobro financijski praćeni, klubovi su doslovno iz godine u godinu sve siromašniji, a oni su esencija sporta. Što i koliko tu HOO može učiniti?
- Klubovi su dio lokalnih sredina, ali opet ni HOO ne može dopustiti da nam klubovi odumru jer nam onda nema reprezentacije. Dakle, ima razloga zašto onda država kroz ministarstvo, HOO, nastoji pomoći klubovima. Inače bi nam nestale reprezentacije. Napravili smo jedan pravilnik, ali ne tiče se samo ekipnih sportova, nego smo ubacili i 19 pojedinačnih sportova. Dakle, ukupno 24-25 saveza koji su kontinuirano zastupljeni na OI i osvajaju medalje. U sljedećoj fazi bi trebalo uključiti i sve ostale. Nemojmo zaboraviti da smo i u neolimpijskim sportovima izuzetno uspješni, svima nam je drago čuti za te rezultate. Karate je zadnji primjer, prije toga tajlandski boks itd. Nadam se da će biti sluha i za to.

Dolazimo do pitanja koje se provlači pa skoro koliko je i naše nezavisnosti. Kategorizacija sportova, da ili ne? U redu, nema "velikih" i "malih" sportova, svi su bitni, ali nismo baš ni toliko bogati kao društvo da "guramo" 80-ak sportova. Znamo da je HOO oduvijek zazirao od kategorizacije.
- Imamo sustav financiranja koji je na neki način kategorizirao sve sportove. Vrlo je nezgodno nekome reći da je prvi sport u državi, a nekome da je zadnji. Po financiranju se to čak i vidi, ali nitko nije degradiran, niti se itko puno žalio. Nije jednostavno sada raditi kategorizaciju. Neću spominjati, ali jedan ekipni sport je svojim rezultatima preskočio jedan drugi naš tradicionalni ekipni sport koji bi onda po tomu trebao pasti u niži rang financiranja. A taj sport nosi dobar postotak mladih, prepoznati smo po tom sportu. Nije pravedno da kompjutor računa važnost ili vrijednost nekog sporta. Mi na ovakav način, danas imamo u razvojnim programima preko 700 mladih sportaša koji najavljuju nastup na OI u Los Angelesu 2028., pa i Brisbaneu 2032. A to je baš ono čega smo se plašili da nećemo imati.

Tu dolazimo i do demografske slike koja je zapravo za sport u nas pogubna. U dobi do 19 godina imamo ukupno oko 720.000 mladih, ali koliko ih je u sportu...
- Imamo 310.000 mladih u dobi od 12 do 19 godina, ali silno je malo njih koji se bavi sportom, pa onda vrhunskim sportom. U nezavidnoj smo situaciji, a zbog toga smo baš sportsko čudo.

Treba li brinuti o nečem drugom? Osvojili smo samo na zadnjih troje ljetnih OI - Rio 2016. godine deset medalja, pa 2021. Tokio sedam medalja, u Parizu šest kolajni. Evidentno padamo. Slučajnost, trend ili je Rio bio pozitivni eksces?
- Rio je sigurno bio iznad očekivanja. Mi smo prije Pariza razgovarali o 12 mogućih, a realnih 7-8. Sjetite se da je bilo dosta četvrtih ili petih mjesta. Računajte koliko je bilo finala. Ne bih rekao da je pad, možda samo malo sportske nesreće, ali da možemo biti opušteni, to ne.

 Je li pandemija nešto naškodila hrvatskom sportu?
- Je, puno. Palo je članstvo za nekih 30-ak posto. Govorimo o registriranim sportašima, a da ne govorimo o onima koji se više ni ne mogu baviti sportom jer nakon pandemije je ostalo i kod sportaša zdravstvenih problema.

Drugi ste mandat za glavnog tajnika osvojili kao jedini kandidat, iako je samo nekoliko mjeseci ranije, nakon OI u Pariz bilo disonantnih tonova usmjerenih na vašu adresu, prije svega iz "velikih" ekipnih sportova, pa se činilo da je fotelja uzdrmana.
- Nemam tu nikakvih tajni. Vlada RH je uložila sredstva, dala velik poticaj. S novcem uvijek dođu i problemi.

Kad novca nema, onda su i problemi i još veći.
- Točno, ali kad dobijete državna sredstava vi morate propisati i kriterij tko ih i kako može koristiti, te kako ih pravda - veli Siniša Krajač.

Pojasnimo, to je bio iznos 4,8 milijuna eura namijenjenih ukupno za nogomet, košarku, vaterpolo, rukomet, odbojku. Ti savezi su nešto dogovorili s koliko znamo resornim ministarstvom, Vladom, ali jesu li izvijestili HOO? Morali ste znati.
- Lagao bih kad bih rekao da nisam znao. Na prvim razgovorima, ni predsjednik Mateša, ni ja nismo sudjelovali oko toga. Tek u finiširanju. Upozorili smo da ne možemo raditi nešto mimo naše Skupštine i Vijeća HOO-a. Je, u jednom je trenutku bilo disonantnih tonova i ja sam rekao "Ako vi kod mene pronađete bilo kakvu nepravilnost, imate moju ostavku na stolu. Bilo kakvu!" Zato jer nisam želio mimo Vijeća i Skupštine HOO-a dati sredstva na temelju nekog dogovora. To je državni novac, mora postojati odluka. Tu je došlo do poremećaja u odnosu, ali do tog trenutka je sport funkcionirao odlično. Nije bilo problema. E, onog trenutka kad je netko odlučio da se može na riječ, a ne onako kako treba, došlo je do problema. I dalje ih malo ima, ali nadam se da će ljudi shvatiti da za sve postoje odluke, zakonske regulative, pravilnici. Na kraju krajeva, imamo 88 članica u HOO-u, ne možemo imati samo pet. Prema svima se moramo odnositi isto, iako nisu svi jednako financirani.

Vaša vizija HOO-a u sljedeće četiri godine? Što biste željeli?
- U svakom slučaju razvojni programi koje moramo i zadržati, ali i poboljšati njihovu kvalitetu. Jer oni zadržavaju mlade u sportu. Tu postoji razlika u ekipnom i pojedinačnom sportu. Već u ovom mandatu razvili i program za ženske sastave jer prije smo imali samo za momčadi. U pojedinačnim sportovima, to smo komunicirali sa savezima, svakako bi trebalo da si odrede kampove na kojima će selekcionirati svoje sportaše. I jasno, u ekipnim sportovima nam je cilj da nam se što više reprezentacija plasira na olimpijske igre.

 Izvor: SN Foto: Goran Mehkek/CROPIX