EN
HR
Zlatko Šimenc (1938. - 2026.) je ljubav prema sportu, a posebno vodenim sportovima, prenio na sina Dubravka i kćer Ivu.
U Zagrebu je tijekom noći s ponedjeljka na utorak, nakon duge i teške bolesti, preminuo Zlatko Šimenc (87). Jedan od hrvatskih sportskih gorostasa, vaterpolska ikona te sveučilišni profesor.
Zlatko Šimenc rodio se u Zagrebu 29. studenoga 1938. Pripadao je staroj gardi zagrebačkog i hrvatskog sporta. Doktor je kineziologije, a u igračkom naponu bio je dvostruki reprezentativac. Dvostruki jer je igrao, na najvišoj razini, čak dva sporta: rukomet zimi, vaterpolo ljeti. U oba je bio perfektan; uostalom, dospio je do statusa člana seniorske vrste u brojčano većoj državi od naše Hrvatske i u dva sporta koja su u nas iznimno popularna i razvijena. Kao rukometaš nastupio je na dva svjetska prvenstva (1958. i 1961.), te je time sve rečeno. Vaterpolska saga ipak je bogatija, duža, trofejnija. Što se sporta tiče, od početka je bio vezan uz vodu.
Godine 1955. Zlatko Šimenc plivao je na jednom mitingu u Splitu, a nakon toga je slijedila vaterpolska utakmica u koju je, kako nam je prije puno godina ispričao prof. Šimenc, slučajno upao. "Nabili su mi kapicu na glavu, pokazali kojeg suparničkog igrača treba čuvati i to je to. Igrao sam takav presing na dečku kojeg sam čuvao da gola zabio nije, ne znam je li taknuo loptu. Ja sam to shvatio kao neki trenutak dokazivanja za mene."
Od tada se on i vaterpolo nisu rastajali. Zlatko Šimenc igrao je braniča, povremeno i na 2 metra. Volio je graditi igru i asistirati, za razliku od, recimo, rukometa u kojem je bio baš gol-igrač. Cijeli život, cijelu karijeru, vezan uz i vjeran samo Mladosti, Zlatko Šimenc bio je neodvojivi dio one legendarne momčadi Žabaca koja je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća zagospodarila Europom s čak četiri naslova prvaka Starog kontinenta. Dakako, i prije tog razdoblja valja spomenuti pet državnih naslova prvaka za Mladost sa Zlatkom Šimencom u postavi.
Godine 1964. u glavnom japanskom gradu oko vrata je stavio olimpijsko srebro kao vrhunac karijere za reprezentaciju za koju je odigrao točno 101 utakmicu u deset godina, od 1957. do 1967. Dvostruko je više vremena igrao pod kapicom Mladosti, od 1955. do 1975. Istom kada se oprostio od igračke karijere, postao je trener (jasno, u Mladosti, a gdje bi drugdje), te je žetva uspjeha nastavljena. Kup pobjednika kupova Europe osvojen je u Ljubljani 1975., a iste godine i kontinentalni Superkup.
Malo kasnije pak, zbog obveza na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na kojem je postao redoviti profesor, napustio je trenersku klupu, iako je i u akademskim vodama ostao usko vezan uz vaterpolo. Na spomenutom fakultetu prof. dr. Šimenc dugo je vodio Katedru sportskih igara, odnosno predmete vaterpolo i rukomet.
Ljubav prema sportu, a posebno vodenim sportovima, prenio je na djecu, sina Dubravka i kćer Ivu. Zlatko Šimenc neizostavni je dio uspješne sportske priče Mladosti i hrvatskog vaterpola.
Zlatkova trofejna riznica prebogata je uspjesima, među kojima se ističe s reprezentacijom:
- srebro na Olimpijskim igrama (Tokio, 1964.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Budimpešta, 1958.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Leipzig, 1962.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Utrecht, 1966.)
- zlato na Mediteranskim igrama (Bejrut, 1959.)
- srebro na Mediteranskim igrama (Napulj, 1961.)
- zlato na Univerzijadi (Bukurešt, 1961.)
U Mladosti je pak kao igrač osvojio:
- Kup prvaka Europe: 1967., 1968., 1969. i 1971.
- Prvenstvo države: 1962., 1967., 1969. i 1971.
- Zimsko državno prvenstvo: 1960., 1961., 1962. i 1964.
Kao trener Mladosti, prof. Zlatko Šimenc podignuo je dva pokala:
- Kup pobjednika kupova: 1975.
- Europski Superkup: 1975.
Izvor: SN / Dean Bauer Foto: R. Goršić, B. Konjević / CROPIX
