EN
HR
Ništa se neće popraviti ako se smijeni jedan tajnik ili predsjednik i dođe drugi, a da sustav ostane isti – piše Dean Bauer, Sportske novosti.
U ponedjeljak, 18. svibnja u Zagrebu će se održati sjednica Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. Sjednica koja bi mogla biti sve samo ne "formalna". Tipa onih kada se daje odobrenje za prijam u hrvatsko državljanstvo kakvog nadarenog sportaša iz inozemstva koji je odlučio sreću pronaći i karijeru izgraditi u Lijepoj Našoj. Od ove sjednice javnost očekuje, držimo s pravom, i neke konkretnije odluke.
Odluke koje bi mogle naznačiti početak razrješenja turobnosti trenutka u koji je zapeo hrvatski sport. Nisu ga ondje doveli sportašice i sportaši. Ne, oni su bili, jesu i ostat će najljepši, uzorni dio našeg sporta, pa i društva. U kaljužu u kojoj se hrvatski sport sada batrga, bacili su ga neki neodgovorni pojedinci iz upravljačkih tijela nekih saveza, udruga.
Preuzimanje odgovornosti
Mediji za ponedjeljak najavljuju mogućnost prvih smjena, razrješenja dužnosti u HOO-u. Iskreno, nije baš da je neočekivano. Pa, vjerojatno je i svima u nacionalnoj olimpijskoj organizaciji poodavno jasno, da nakon skandala koji je pokrenut otkrićem u sumnjive postupke novog bjegunca od hrvatskog pravosuđa V.P. (53), HOO ne može proći iz sveg neokrznut.
Afera je pregolema, sumnja u pronevjeru ekstremnog velikog iznosa novca, izdana je tjeralica Interpola, pravosudna tijela tri države (Hrvatske, Turske i Kazahstana) su radila na predmetu potrage. Ne može se usred svega itko od odgovornih, zvao se on predsjednik HOO, glavni tajnik ili predsjednik Nadzornog odbora, sada praviti nevještim i reći - "Nismo ništa znali". Netko mora preuzeti odgovornost. Moralnu. O njoj govorimo.
Ako znaju nakon osvajanja medalje stidljivo, ispod glasa ipak spomenuti da je i HOO zaslužan za uspjehe jer su "pratili rad sportaša kroz stipendije i slično", onda je u najmanju ruku korektno i sada priznati da su negdje zgriješili, bili nemarni.
Hoće li biti smijenjen ili sam podnijeti ostavku glavni tajnik Siniša Krajač? Ili predsjednik Zlatko Mateša? Nema takvih točki na dnevnom redu, ali to je ionako nebitno jer se tijekom rasprave ono može pojaviti na "jelovniku". Makar, to je odluka na Vijeću HOO-a, ne na medijima. Ima ipak nešto puno bitnije HOO-a glede, od toga hoće li Siniša Krajač ostati glavni tajnik ili Zlatko Mateša predsjednik. Nešto što smo osobno zazivali prije doista najmanje 15-20 godina, te navukli gnjev mnogih. E, pa sad ćemo opet!
Reforma je nužna
Hrvatskom olimpijskom odboru je nužno potrebna strukturna, temeljita preobrazba. Reforma! U HOO postoji 88 saveza, ali 8 ih nema pravo glasa (nanbudo, flying disc, kendo, padel...). S pravom glasa je 47 saveza olimpijskih sportova (svaki takav ima 2 glasa), ali i čak 33 saveza neolimpijskih sportova (1 glas). Nije to sve jer tu je i 20 županijskih sportskih saveza plus Sportski savez grada Zagreba (svi po 1 glas). Dakle, neolimpijskih i županijskih saveza je više od olimpijskih. U tijelu koje se zove Hrvatski olimpijski odbor!
Po nama, u HOO-u mogu i smiju biti samo savezi olimpijskih sportova. Točka! Nikakvi neolimpijski sportovi i županijski savezi. Što će oni ondje, osim da služe kao glasački stroj? Zato su i izabrani u Skupštinu HOO-a. Nikad nećemo zaboraviti Skupštinu HOO-a iz studenog 2013. u tadašnjem zagrebačkom hotelu Panorama, kada se predstavnik jednog županijskog saveza, žučno braneći stav čelništva HOO-a i predsjednika Mateše po jednoj točci, obratio govorniku koji je mislio drukčije i upitao ga.
- "Ma, tko ste vi uopće? Što vi ovdje radite da bi mogli govoriti?".
Onda mu se taj govornik predstavio.
- "Oprostite, ja sam Samir Barač, prošle sam godine osvojio olimpijsko zlato."
Sve neolimpijske sportove valja smjestiti u tijelo koje je postojalo u prvim godinama samostalne Hrvatske i zvalo se Hrvatski športski savez. U njem bi bili svi neolimpijski sportovi, bili bi financirani iz Državnog proračuna u skladu s mogućnostima i kraj priče. Hrvatski olimpijski odbor bi se imao brinuti samo i isključivo o olimpijskim sportovima, pripremama za ljetne i zimske Igre. Pa u se dogovoru s državom, javnim tvrtkama, privatnim sponzorima oformi neki oblik olimpijskog fonda za unovčavanje svih aktivnosti olimpijskih sportova.
Imamo mi i radikalniji stav, od kojeg svi u HOO-u bježe kao vrag od tamjana. Zato jer to još više sužava glasački stroj, a onda i novac. Odabir cca 20 sportova koji su u nas najrašireniji, najpopularniji, najuspješniji, najmasovniji, te država samo njih financijski prati. Realno, s 20 sportova (5 loptačkih, atletika, plivanje, gimnastika, taekwondo i još 10-ak), obuhvatili bi najmanje 95% sportaša, djece. Ostali? Na tržište! Pa, nema države na svijetu koja plaća svaki sport. Ne postoji! No, to je radikalan stav. Sjajno bi bilo prvo HOO učiniti doista samo kućom olimpijskih sportova.
Jer, upravo je u biti od tuda i krenuo sadašnji problem koji je samo iniciran bjeguncem od pravosuđa V.P. (53). Naime, već najmanje godinu dana postoji nezadovoljstvo u najvećoj mjeri loptačkih sportova, ali ne samo njih već primarno olimpijskih sportova s manjkavostima u kriterijima raspodjele novca. Kao i u činjenici da članovi Vijeća ne dobivaju baš sve materijale, ne znaju za sve izdatke koje potpisom ili odlukom propisuje glavni tajnik. Nebitno kako se on zove. Vijeće je vlada, ono bi trebalo sve odobravati, a glavni tajnik bi trebao biti tek puki provoditelj odluka Vijeća HOO-a.
Gdje je bio Nadzorni odbor?
Posebna je priča nedostatna kontrola rada HOO-a koji inače ima i svoj Nadzorni odbor. Članovi su - predsjednik Romeo Vrečko, članovi Ivan Jelenčić, Stjepan Krznarić, Goran Kovačić, Fernando Kirigin. Prva četvorica su članovi NO od 2016. Pa gospodo, kako je moguće da u tih 10 godina niste uvidjeli sve navodno inkriminirane radnje i niste poduzeli ništa? Trojica od navedenih su članovi NO i od 2012., a Ivan Jelenčič još od 2008. Ma, koga vi nadzirete? Zašto postojite?
Imamo podosta toga i državnoj upravi zamjeriti. Recimo, Državni ured za reviziju. To je tijelo koje je zakonski zaduženo za provjeru trošenja proračunskog novca, a proračun HOO-a u više od 90% čini novac države odnosno nas, poreznih obveznika. Na mrežnoj stanici Državnog ureda za reviziju potražili smo njihova izvješća revizije HOO-a. Znate koliko ih imaju? Tri! Za godine 2007., 2012. i 2019. Jel‘ treba ovomu komentar?
Drugim riječima, puno je tu osoba koje očigledno ne rade ili aljkavo rade posao koji im je povjeren, a onda se svi čude "pa, kako je to bilo moguće?". Naravno da je moguće, ako je sustav od starta loše postavljen.
Zaključno, ništa se neće popraviti ako se smijeni jedan tajnik ili predsjednik i dođe drugi, a da sustav ostane isti. Strukturna preobrazba je potrebna HOO-u i hrvatskom sportu. U suprotnom... samo nek‘ zadnji ugasi svijetlo.
Izvor: SN
