IN MEMORIAM: Dražen Pinević (1964. - 2026.)

U Zagrebu je, u četvrtak, 25. lipnja rano ujutro nakon kraće i teške bolesti, u 62. godini preminuo Dražen Pinević. Naš Pindra. Jedan od nas, jedan od stupova Sportskih novosti, vrhunski i višestruko nagrađivan novinar koji je matičnoj redakciji ostao vjeran cijelog, nažalost prekratkog života – piše Dean Bauer, Sportske novosti

Dražen Pinević je rođen 15. studenog 1964. u Banjoj Luci. Sport mu je bila opsesija od mladosti, a novinarstvo ne samo zanimanje, već način života. Prve je novinarske radove počeo objavljivati još 1981., te od početka u Sportskim novostima u kojim je trajno zaposlen od veljače 1991. nakon što je diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Prošao je sve etape razvoja, od mladog novinara i reportera do urednika. Svestran, posve predan sportu kojeg nije samo pratio. On ga je i razumio, a sportaše i sportašice, trenere cijenio, volio. Nema sporta koji nije pratio, o kojem nije izvješćivao. Od početaka koji se gotovo pa tradicionalno vežu uz utakmice trećih i četvrtih liga, nogometnih zona, pa do olimpijskih igara. Izvješćivao je s olimpijskih igara u Sydneyu 2000., Ateni 2004., Pekingu 2008., Londonu 2012., Rio de Janeiru 2016. i Parizu 2024.

Teško je navesti koji su sportovi bili Pindrini. Atletika, streljaštvo, košarka, odbojka, nogomet, vaterpolo... ali posebno, prvo i najveće mjesto - rukomet. Njegova je istinska zasluga što je u višeesetljetnom praćenju rukometa, značajno doprinio sadašnjem medijskom statusu rukometa kao jednog od naših najpraćenijih sportova. Iza nogometa, prvi. I to je njegova ostavština. Golema. Za vječnost. Pindra je u upravo u rukometnom svijetu bio i ostat će zauvijek, cijenjen i uvažavan daleko izvan hrvatskih granica.

Kroničar cijelog tog sporta, s tri desetljeća stalne nazočnosti na svim velikim rukometnim natjecanjima, kontinentalnim i globalnim. Pozivan i na neke gala-svečanosti od samih krovnih organizacija ovog sporta, EHF-a i IHF-a. Na svim rukometnim SP i SP u našoj zemlji, a nije ih bilo malo, dakako da je bio zadužen i za funkcioniranje press službe. No opet, i tada, ma koliko god posla bilo, prve su mu bile stalno i uvijek - Sportske novosti.

Prije dva mjeseca je dobio nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara, nacionalne strukovne organizacije, za komentar godine. Prije koji dan nam je rekao, ležeći u postelji.

"Ma, samo da mi ova jedna ruka ozdravi, opet ću pisati."

Ruke nisu ozdravile. Naš Pindra je zaspao. Jedne novine, Sportske novosti su izgubile novinara i urednika. Cijeli sport, rukomet poglavito, svojeg najvećeg podupiratelja. Mi iz redakcije, nekoć na Slavonskoj, danas u Koranskoj smo izgubili ne urednika i kolegu već velikog, velikog i dragog prijatelja.

U ime Hrvatskog zbora sportskih novinara sućut obitelji, kolegama i prijateljima poslao je predsjednik Jura Ozmec:

„Poštovanoj obitelji, prijateljima i svima koji su znali našeg Pindru na ovaj najkraći način izražavam i osobno i u ime HZSN-a najiskrenije saučešće. Opisivati Draženov novinarski rad i put u brzojavu nema smisla. I zato, svima nama koji znamo, dovoljno će biti napisati nema više našeg Pindre. I zato smo tužni i zato znamo da ovu prazninu u sebi zbog toga nikad nećemo nadoknaditi. Počivao u miru, prijatelju ...